Radionica je nastala iz profesionalne potrebe da se na sceni, pred kamerom i u svakodnevnom običnom razgovoru izražavamo jasnije i potpunije, u svrhu što bolje komunikacije s partnerom ili sugovornikom. KOMUNIKACIJA je u ovo naše vrijeme vizualne kulture postala površna i sve siromašnija dobrim govorom, kako na sceni, tako i u svakodnevnom životu. Zbog toga je Zvonko Zečević (glumac i član ansambla kazališta u Varaždinu) razvio i preuzeo od drugih stručnjaka za glas i govor, sustav vježbi za razvijanje glasovnih i interpretativnih mogućnosti, koje su uistinu neiscrpne. Vježbe sadržavaju sljedeće komponente:

Poezija je najpogodniji materijal za rad jer su zahtjevi koje postavlja vrlo istančani. Ona povećava osjećaj za ritam i riječi. Što je pjesma složenija i bogatija, bogatije su i mogućnosti interpretacije. Za vježbanje se većinom koriste Shakespearovi monolozi i Kranjčevićevi stihovi.