Radosti i muke književnog prevođenja

Prevođenje književnih tekstova najzahtjevnija je vrsta prevođenja. Iz jednoga u drugi jezik ne prenose se samo značenja pojedinih rečenica, nego i formalna obilježja, stilski registri, igre riječi, emocionalni naboj... Poezija je još veći izazov jer u ciljnom jeziku treba postići melodioznost, metar, rimu i ritam što bliskije izvorniku. Prevođenje je i svojevrstan kulturni transfer, osobito zahtjevan kada izvornik pripada kulturi vrlo različitoj od one kojoj predajemo prijevod. U predavanju će se o svemu tome govoriti uz poneki primjer prevođenja arapske poezije na hrvatski.
 
O autorici: Dr. sc. Tatjana Paić-Vukić (1963.) diplomirala je orijentalnu filologiju (arapski jezik i književnost i turski jezik i književnost) na Odsjeku za orijentalistiku Filološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Radila je kao prevodilac za arapski jezik u Tripoliju, Libija (1986/7.), a od 1988. do 1992. bila je asistent-pripravnik za arapsku književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu. Od 1993. zaposlena je u Orijentalnoj zbirci Arhiva HAZU u Zagrebu gdje je danas znanstvena savjetnica i voditeljica Zbirke. Objavljuje znanstvene i stručne radove s područja orijentalne filologije, kodikologije i kulturne historije (arabički rukopisi, zbirke rukopisa iz osmanske Bosne, kultura knjige, povijest čitanja i pisanja, svakodnevica, osmanske osobne bilježnice). Prevodi suvremenu poeziju s arapskog. Od 1994. g. predaje arapski jezik na Katedri za turkologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, sada u naslovnom nastavnom zvanju izvanredne profesorice.