Raspričano i raspjevano popodne uz Nadu Zidar-Bogadi

''.. a kad sam sretan, moram pjevati!'', sa sigurnošću je izjavio cvrčak iz priče Nade Zidar Bogadi. Nama jedino preostaje složiti se s ovim raspjevanim kukcem, udobno se smjestiti i s književnicom Nadom Zidar-Bogadi uživati u čarobnom svijetu priča i pjesmica.Susret i druženje s književnicom predviđeno je za učenike drugih razreda.

Nada Zidar-Bogadi (rođ. 19. veljače 1957. u Zagrebu) u književnom je svijetu poznata kao pjesnikinja, prozaistica i dramska spisateljica čija su djela uvrštena u brojne antologije, zbornike, čitanke, dječje časopise i lektiru. Uz modernu basnu (Sretan cvrčak, 1996., 2000., 2011.), fantastične priče (Marsovac iz moje ulice, 1996.), realistične pripovijetke (Kiša je moja prijateljica, 1997.), poetsko-prozne priče iz prirode (Lopoč priče, 2003.), maštovite slikovnice (od kojih je ona Volite li životinje dobila 2012. godine nagradu Grigor Vitez) i igrokaze (Kokoš kod frizera, Jutro mravlje kraljice...), ova je autorica suvremenu hrvatsku književnost posebno obogatila svojim poetskim zbirkama (Mjesečev sin, 1984., Nikad bliže Mjesecu, 1992., Šešir pun mjesečine, 1994., Sudbina ruže, 1997., Proljeće trči za dječakovom loptom, 2016.). Riječ je i o haiku i senryu pjesnikinji koja je uvrštena i u Antologiju hrvatskog haiku pjesništva Vladimira Devidéa (1996.) i svjetsku antologiju haiku poezije Williama J. Higginsona (Haiku World – An International Poetry Almanac, 1996.). Godine 2011. u Japanu (Osaka) prvi su puta proglašene nagrade Vladimir Devidé za najbolji haiku na engleskom jeziku, a haiku Nade Zidar-Bogadi (Tužna vrba./Svaka grana tuguje/na svoj način.) tom je prigodom pohvaljen.
Živi i radi u Zagrebu.