Realnost apsurda: Daniil Harms / Ruski plakat

Daniil Ivanovič Juvačov (Daniil Harms) (Sankt Peterburg, 30. XII. 1905. - Lenjingrad, u zatvoru, 2. II. 1942) ruski je predstavnik poetike apsurda. Pripada skupini Oberiu, koja je nastupila u Lenjingradu (Harmsov kazališni komad Elizaveta Bam, izveden 1927.), ali je 1930. zabranjena, pa je Harms ostao poznat samo kao pisac za djecu. Tek u 1960-ima pojavile su se informacije u ruskom tisku, a kopije nekih rukopisa bile su krijumčarene u Poljsku (drama E. B. na varšavskoj sceni 1966.) ili u Hrvatsku (prozne minijature 1969.). Odabrani tekstovi tiskani su u Njemačkoj 1974., gdje su 1978. počela izlaziti izabrana djela. Nakon 1986. priznat je i u domovini, pa je postao jednim od najutjecajnijih pisaca u Rusiji; popularan je postao u inozemstvu, pa i u Hrvatskoj (prijevodi D. Ugrešić, I. Lukšić i dr., izvedbe na alternativnim scenama). Najpoznatiji je prozni ciklus Slučajevi (Slučai, 1936.-39.) s kratkim ulomcima koji parodiraju i »raz-pričavaju« kanonsku prozu, kidajući logične veze, nižući banalno-alogične zaključke i oslanjajući se na nakazne, surove, morbidne motive ruskog svagdana 1930-ih godina. Vremensko-prostornim pomacima odlikuje se i Komedija grada Petrograda (Komedija goroda Peterburga, 1927.).


Plakat je jedinstvena pojava u povijesti ruske kulture. Tisuće plakata tiskano je na području države, a vladajuća ideologija određivala je njihov sadržaj. Internacionalna izložba artističkih plakata koja se održala u Peterburgu 1897. godine prvi je značajan trenutak u povijesti tog izražajnog sredstva. Tadašnji plakati su bili odraz ruske kulture, povijesti, i ruskog duha.

Svako pojedino razdoblje ruske, odnosno sovjetske povijesti predstavljalo je svog junaka. Početkom 1. svjetskog rata bio je to vojnik koji stremi ka slobodi. Nakon Oktobarske revolucije pa sve do 1980-ih plakati su predstavljali sovjetski narod.
Sovjetski plakat predstavio je svijetu novog heroja - proleterskog radnika. Početkom 1920-ih vodstvo mlade države osjetilo je potrebu za formiranjem određenih „moralnih smjernica“ za pučanstvo. Poroci i loše navike često prisutni u svakodnevnom životu smatrani su društveno opasnim ponašanjem, te proglašavani neprijateljima kulturne revolucije.
Boljševička partija ulagala je znatne napore u „prosvjetljivanje“ velikim dijelom nepismenog stanovništva ogrezlog u alkoholizam, huliganizam i seksualnu razuzdanost. Glavno oružje u toj beskompromisnoj borbi bio je, naravno, plakat. Angažirani su karikaturisti i satiričari, plakatisti i dizajeneri-konstruktivisti te povjesničari umjetnosti. U središtu njihovog fokusa bile su stvarne društvene i moralne deformacije.

Najžešće plakatne kampanje 1929.-1930. bile su povezane s borbom protiv pušenja, alkoholizma i amoralnosti. Umjetnička skupina IZORAM bila je vrlo angažirana u plakatnom stvaranju.
Primjerice, stihovi Majakovskog „Dolje razvratnici po ženskoj liniji…“ postali su osnova plakata K. Rotovoa. Portret prostitutke iz pjesme  V. Bednog „Noćna ploča“ preobražen je u narodni plakat „Stoj!“ koji je postao dijelom kulturnog nasljeđa. Junaci plakata odisali su besprijekornim moralnim zdravljem.
1930-ih godina plakati se diče novim herojem - hrabrim i snažnim ratnikom, pilotom i mornarom posvećenom svojoj domovini. Pripadnost Komunističkoj partiji postaje najviši cilj. Promovira se opća sreća i blagostanje, a žene su razriješene dužnosti odgoja djece - to sad za njih čini socijalističko društvo.

1940-ih plakatnom produkcijom dominira lik Staljina kao simbol sovjetske snage. Povratak plakatima s temom moralnosti izazvali su društveni procesi sredine 1950-ih godina. Stotine tisuća mladih ljudi upućivani su na obradu poljoprivrednih područja. Mladi Komsomolci preuzimaju ulogu novih heroja. Slavi se herojski rad i trijumf socijalističkog društva. Međutim, moralni temelji ponovno su uzdrmani, a potrošnja alkohola ograničena je tek niskim prihodima stanovništva. Iz tog vremena najpoznatiji je plakat „Ne!“ (1954.) koji prikazuje moralno stasitog muškarca kako odbija čašu s votkom. Nažalost, kampanja protiv alkoholizma odnijela je Pirovu pobjedu - narod je jedan porok zamijenio drugim - čašu s votkom zamijenili su ovisnost o drogama i huliganizam.
 
Ruski plakat autentična je pojava koja predstavlja duh svog vremena i specifičnost nacionalnog mentaliteta. Oblikovala je izgled gradova i sela, tvornica i plantaža, vojnih objekata, institucija, trgovina i škola. Plakat je pokušao glorificirati junake svog vremena i demonstrirati državna postignuća, odgovarati na neka postavljena pitanja i biti simbolom povijesnog trenutka.