Ritam ulice
Izvor: Jurica Lenard
Autor je izložbu nazvao “Ritam ulice”, no nije ovo slikovni opis života sa zagrebačkih ulica, nego je priča o ulici u njemu. Ako pogledate malo bolje fotografije Jurice Lenarda, vidjet ćete da se ponavlja uvijek isti motiv. Na svakoj je slici u fokusu samo jedno biće (najčešće je to čovjek, dijete, ili pas) u tihoj interakciji s okolinom. To jedno biće na fotografijama nije pretenciozno u svom poziranju, ono nije groteskno, ono se ničim ne ističe, ono je jednostavno uhvaćeno u svojoj samoći i u upijanju onoga što ga okružuje. Njegovi „junaci“ su kao i on: mirni promatrači, ljudi udubljeni u svoja razmišljanja, oni hodaju, gledaju, čitaju, pjevaju, rade, čekaju... Uvijek mirni, oni su uvijek u slici, ali opet kao da ne pripadaju njoj i kao da su uljezi koji svojim prisustvom samo pojačavaju dojam ulice.
Juričine fotografije lišene su ljepuškastih boja, crno-bijela tehnika odlično naglašava formu i jasnoću odnosa u slici. Kompozicije su mirne, stabilne i površnom gledatelju možda će se učiniti dosadnim i običnim. No baš u tome je ljepota, jer danas kada smo bombardirani informacijama i brzinom, njegove fotografije nam otvaraju novo polje za istraživanje različitih dubina likovnosti. A tome pomaže to što na svakoj fotografiji možemo uživati u perspektivi prostora i dva plana, bližem i daljem, od kojih jedan bude oštar, a drugi u „bluru”. Na taj način autor opet nenametljivo komentira postavljanjem jednog od planova u fokus.
Autor se odupro modi „nabrijavanja” fotografija HDR obradom i nije popustio jeftinim efektima smišljenim za sakupljanje lajkova na društvenim mrežama, nego je hrabro i iskreno i bez uljepšavanja ispričao svoju priču. Priču ulice ravno nama u lice.
Ratko Mavar
O autoru izložbe:
Jurica Lenard rođen je u Zagrebu 1974. Duga potraga za načinom izražavanja svoje kreativnosti odvela ga je u fotografiju. Ulična i arhitektonska fotografija žanrovi su koje najviše voli istraživati, no uživa i u fotografiranju prirode. Autor ističe kako se ne drži čvrstih razdjelnica između kategorija, za njega je fotografija poput stvarnog života, spoj svega što svijet čini onime što jest, obilje različitosti koje žive kao jedno živo biće.
