Rječnik svakodnevnih interakcija

Kao siva zona anonimnosti, bez heroja i velikih djela, svakodnevica je zaokupila društvenu misao tek krajem 60-ih godina prošlog stoljeća i nastavila intrigirati do danas.
S jedne strane shvaćena kao prostor pasivizacije, ponavljanja, navika i rutine, podbočena normama i obrascima, troma i flegmatična svakodnevica, sigurno je utočište u nesigurnosti kojom smo okruženi, alibi za nedonošenje odluka, neprozirna zaštitna kabanica.
 
 * * * *
 
 Ustvari, svijet je postao nesigurno mjesto u kojemu više nema čvrstih oslonaca, stabilnosti ni dugoročnosti. Sve je protočno i potrošno. Poznati su se krajolici izmijenili, slike koje pamtimo drukčije su. Relacije koje uspostavljamo nisu više čvrste ni vječne jer takve zahtijevaju posvećeno vrijeme, čekanje, vraćanje, odgađanje,  možda i posrtanje. Osvrtanje pretpostavlja kašnjenje. U svijetu brzih zadovoljenja u kojemu su i ljudi i stvari potrošni artikli, dogovor o trajnim sponama među ljudima je  težak. Udružujemo se u zajednice koje su fleksibilne, iz kojih se lako prema potrebi izlazi i ulazi u nove, bez grizodušja i osvrtanja za svojim donedavnim suputnicima.
Interakcije koje uspostavljamo strukturiraju stvarnost koju živimo, a taktike koje odabiremo ne proizvode samo naš već i život zajednica u kojima participiramo: obitelj, ulicu, radnu sredinu, grad…. Čak i kad se nijemo mimoilazimo na našim svakodnevnim rutama, naše su iskrižane putanje zajedničke i participiramo u proizvodnji iste svakodnevice. Modeli i oblici suodnošenja pritom, nisu fiksirane kvalitete - odnosi koji su po sebi nešto dobro ili loše.
(Prisjećam se Bulgakovljevog početka: „…No dakle, tko si ti? – Dio sam one sile što vječno želi zlo, a vječno stvara dobro.“/ Goethe, Faust.)
 
****
 
„Rječnik svakodnevnih interakcija“ u stvari to nije. Glosar u kojemu je svako slovo abecede zastupljeno tek jednim pojmom i u kojemu su definicije i, uopće riječi, zamijenile slike tek se u vrlo slobodnom baratanju određenja značenja rječnika mogu tako i nazvati. No ovaj je Rječnik ponajprije bio namijenjen objavljivanju u novinama. Odatle njegova jednostavna struktura: trideset pojmova u obradi jednog od tridesetero pozvanih umjetnika nizala se u abecednom slijedu iz broja u broj novina. Rječnik je izlazio redovito u nedjeljnom prilogu Mediteran dnevnih novina Novi list u razdoblju od 10. travnja do 20. studenog  2011. Njegova namjena nije bila sveobuhvatnost već više-manje prikriven poziv čitateljima da kroz umjetničku interpretaciju nekih svakodnevnih interakcija osvijeste vlastitu rutinu. On otkriva zaboravljene / zanemarene / previđene prostore izvan granica ustaljenih vizura i pretpostavljenih značenja, što bistri poglede i oslobađa kretanje.   (Irena Bekić)

Umjetnici: Lara Badurina, Željko Badurina, Tomislav Brajnović, Nemanja Cvijanović, Boris Cvjetanović, Tanja Dabo, Vlasta Delimar, Rafaela Dražić, Alen Floričić, Amela Frankl, Tina Gverović, Igor Grubić, Vlatka Horvat, Josip Pino Ivančić, Helena Janečić, Ivana Keser, Božena Končić Badurina, Igor Kuduz, Kristina Leko, Siniša Labrović, Vlado Martek, Dalibor Martinis, Kata Mijatović, Marijan Molnar, Dan Oki, pacijenti psihijatrijske bolnice Vrapče, Vedran Perkov, Sandra Sterle, Mladen Stilinović i Goran Trbuljak.

Dizajn: Rafaela Dražić