Sijede godine u likovnoj umjetnosti i književnosti

Izložba Sijede godine u likovnoj umjetnosti i književnosti snop je umjetničkih vizija i promišljanja o dozrelom životu. Smirenost i sigurnost u portretima najdražih kao odraz ljubavi ili pak tuga osamljenih i napuštenih kao odraz neljubavi, uz pjesme ili kratke zapise o starosti, slike su i riječi o poštovanju ili nepoštovanju života najvećega dara ljudima. Uz preporuku važnih knjiga o fenomenu starenja i starosti, gledatelji mogu pročitati kako je najstariji čovjek svih vremena bio Metuzalem koji je prema Bibliji živio 969 godina. Otuda i izreka da je netko star kao Metuzalem. U antici, kao i u nekim plemenima, stari su ljudi bili poštovani što se potvrđuje afričkom izrekom: Kad umre čovjek koji je star, s njim izgori i knjižnica. Zbog slabe pismenosti i kratkoće životnoga vijeka, takve su žive knjižnice bile predragocjene. Međutim, na Balkanu su još u 19. stoljeću zabilježeni slučajevi kako su starci  uklonjeni kao nepotrebna starudija, a Eskimi su, u vrijeme velike gladi, svoje starce žrtvovali prirodi. U današnje vrijeme ostarjeli imaju važnu društvenu moć zahvaljujući i svojoj brojnosti. Prema nekim istraživanjima godine 2020. u razvijenom svijetu bit će oko 20% stanovništva starijeg od 65 godina, no važno je zapamtiti staru hrvatsku izreku Staro je sunce, ali je toplo.