Zbirka Pasje priče Silvije Bosner obuhvaća devet crtica o suživotu čovjeka i psa. U svakoj se crtici prepoznaje velika ljubav prema psima i doživljaj pasa poput osoba (autorica i kaže da je imala čast poznavati mnoge „pasje osobe“) jer ti psi jesu poput osoba - sa svojim karakterom i navikama, ali i privrženošću svojoj vlasnici kojoj daju „ljubav bez ostatka“. Autorica u „krupnim potezima“ opisuje okolnosti u kojima živi sa psom, a opisi emotivnih stanja, reakcija pasa i ljudi vrlo su precizni, duhoviti, zanimljivi i živopisno opisani. Naslovi priča povezani su sa psima o kojima autorica pripovijeda u tekstu. Humor proizlazi i iz samih situacija i iz npr. zajedničkog imena blizanki (Dupličke) te nekih autoričinih opisa, a naglasak je svakoga teksta na osobnosti psa te na njegovom suživotu s vlasnicom. Oslobodivši naraciju suvišnih komentara i detalja, dobivamo crticu iz života sa zanimljivo prikazanim karakterom psa te reakcijom pripovjedačice ili obitelji na njegove postupke. Otvoreni završetak, koji ukazuje autoričinu nadu da će biti još mnogo pustolovina s Tonkom, sugerira nam i mogući nastavak pustolovina iz Pasjih priča. 
                                                                                                                                                                                                                                               iz pogovora Snježane Zrinjan




Silvija Bosner rođena je 1946. godine u Zagrebu. Majka i baka, Bečanke, govorile su njemački, a otac, Zagrepčanin, hrvatski, pa je odrasla dvojezično. Osnovnu je školu pohađala u Podsusedu, gdje je i živjela do 33. godine života. Od 1979. godine živi u Zaprešiću.
Završila je V. gimnaziju „Bogdan Ogrizović“ u Zagrebu te germanistiku i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Radila je u vanjskoj trgovini kao inokorespodent za njemački jezik i kao znanstveno-tehnički prevoditelj (1969. - 1974.) te kao profesor njemačkog jezika u OŠ „Matija Gubec“ u Podsusedu (1974. - 1995.). 
Od 1996. do 2008. godine vršila je dužnost pročelnice Upravnog odjela za društvene djelatnosti Grada Zaprešića te je za vrijeme mandata inicirala i ostvarila brojne kulturne projekte u Zaprešiću, kao što su: izrada grba i zastave grada Zaprešića, osnivanje Srednje škole „Ban Josip Jelačić“, Centra za mladež, Udruge likovnih stvaratelja Zaprešića, Zajednice športskih udruga i Visoke škole „Baltazar“, uvođenje njemačkog jezika od 1. razreda u zaprešićke osnovne škole, izgradnja igrališta za golf u Novim dvorima, projekt „Za nadarene“ u dječjim vrtićima i drugi.
Uz to se čitav život bavi i prevođenjem sa i na njemački jezik za različite firme, ustanove i nakladničke kuće. Neki od njenih značajnijih prijevoda s njemačkog na hrvatski jezik su: „Kulturna politika u nacional-socijalizmu“ Hildegard Brenner i „O procesu civilizacije“ Elias Norbert.
Po narudžbi Školske knjige 1988. napisala je „Njemačko-hrvatski i hrvatsko-njemački rječnik s gramatikom“, koji je dosad doživio 30 izdanja.
Autorica je nekoliko osvrta na književna djela i izložbe te kajkavsko-hrvatskog glosara za dvije zbirke Čede Ostreša.
U Zaprešićkom špiglu pisala je rubriku „Ferčec Štrok“.
Piše priče i pjesme te je sudjelovala na nekoliko pjesničkih večeri poezijom na kajkavskom i standardnom jeziku.
Ponosna je majka dviju znanstvenica - izvanredne sveučilišne profesorice, na Matematičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. Baka je četvero unučadi. 
Najbolje društvo joj je Tonka, najpopularniji pas u centru Zaprešića.