"Još kao sveučilištarac - po svjedočanstvu Kršnjavoga - želio je u Zagrebu utemeljiti društvo za "gajenje i promicanje umjetnosti i umjetnog obrta". Mlad, poletan, ne mareći previše za protoklol, pozvao je najotmjeniju zagrebačku gospodu na sastanak, na koji su se, začudo, odazvali i vatreno objašnjavao koliko bi korisno i potrebno bilo takvo društvo Zagrebu i Hrvatskoj. I zaista, uvaženi uzvanici slože se s njegovom idejom, dapače oduševiše. I naravno u najboljoj hrvatskoj tradiciji, bi zaključeno da se društvo utemelji. Kad je Kršnjavi, deset godina kasnije došao u Zagreb, mogao je bez zlobe zaključiti da Društvo niti egzistira, niti ga je tko voljan pokrenuti. Dapače, nitko nije znao što se s molbenicom dogodilo. Ne budi lijen, Kršnjavi se zaputi u vladinu registraturu i nađe molbenicu povoljno riješenu. Praktičan kakav je bio, odmah se dao na posao i za kratko vrijeme konstituirao Društvo umjetnosti, kojega je prvi predsjednik postao grof Buratti, podpredsjednik Franjo Rački, a tajnik sam Kršnjavi (...)".