Skupna izložba
„Osobito danas, umjetnost bi trebala imati posebno mjesto u sprečavanju sve zapaženije pojave gubljenja, kržljavosti (atrofije) senzibiliteta čovjeka. Ako naime gledanje, rukovanje, osluškivanje i sve druge aktivnosti za poticanje osjetilnosti koje su se povijesno razvijale upoznavanjem prirode, rukovanjem materijalima uz vlastiti kreativni napor, u susretu s umjetnošću ne njegujemo, i ne ugrađujemo u čovjeka već od njegova rođenja, posljedica će biti biće koje će jedva zavrijediti da ga zovemo čovjekom. Bit će tupo, shrvano dosadom, ravnodušni automat, koji jedino priželjkuje nasilje bilo u kojem činu, kako bi pokrenuo svoj atrofirani senzitivni život.“ (Nola, D.; Dijete, igra i stvaralaštvo, str. 59-60)
Živimo u društvu u kojem se čovjek sve više dehumanizira, a njegova se uloga svodi na funkciju stroja. Sve češće se odmahuje rukom kada se govori o ulozi kulture i umjetnosti u našim svakodnevnim životima. Stare kulture nisu razdvajale rad i umjetnost. Okružili smo se tehnologijom, a umjetnost se polako izbacuje iz odgojno-obrazovnog sustava (satnica likovne kulture u osnovnim školama svedena je na sramotnih jedan sat tjedno). Zašto je likovna umjetnost u odgoju djece i mladih toliko zapostavljena? Potreba za likovnim izražavanjem djeci je urođena i dio je procesa kojim ona otkrivaju svijet oko sebe. Prirodno je da djeca crtaju, modeliraju i istražuju vanjski svijet.
„Djeca nam svojom pisanom riječju, crtežom, svojom scenskom igrom i sl. znaju progovoriti, otvoriti se, reći istinu o sebi samima, o nama, o svijetu koji ih okružuje, i to tako da nas osupnu spoznajom kako ih nedovoljno poznajemo. Jer, takav način komunikacije s njima niti smo njegovali, niti ga poznamo. A treba ga uspostaviti, jer, u dodiru s umjetnošću odgoj postaje djelotvorniji.“ (Nola, D.; Dijete, igra i stvaralaštvo, str. 61)
Kreativnim sposobnostima djeteta put se otvara podrškom i povjerenjem koju mu daju najprije roditelji, a onda ostali sudionici u procesu odgoja i obrazovanja (odgajatelji, učitelji, nastavnici, društvena zajednica).
U najširem smislu KREATIVNOST znači "životni potencijal, koji djeca predškolske dobi posjeduju u velikoj mjeri". (Pivac, D.: U Sretna djeca, 2012., str.139)
"Slabljenje kreativnih sposobnosti kod starije djece, već u dobi između 10. i 14. godine, tj. u ranoj adolescenciji, kao i kod odraslih, najčešće se objašnjava utjecajem okoline koja ne stimulira dječju radoznalost, maštovitost, divergentno mišljenje, samoinicijativnost, ne-konformizam, pa se kreativni potencijali postupno smanjuju. Stoga, ako želimo da odrasli ljudi budu i ostanu kreativni, moramo započeti na njih poticajno djelovati već u najranijem životnom razdoblju, u djetinjstvu." (Pivac, D.: U Sretna djeca, 2012., str.139)
Herbert Read u svojoj knjizi „Umjetnost i otuđenje“ kaže da odgoj putem umjetnosti ne priprema ljude za nesvjesne i mehaničke pokrete moderne industrije, on ih ne navodi na dokolicu lišenu konstruktivne svrhe, ne ostavlja ih zadovoljne pasivnom zabavom, već je cilj takvog odgoja svugdje pokrenuti kretanje i rast.
Ova izložba likovnih radova djece osnovnoškolskog uzrasta naš je zajednički doprinos odgoju putem umjetnosti.
Vlasta Pastuović Aleksić, mag. lik. umj.
