Slike govore glasom boje i tišine
Kao što sama autorica ističe, dragocjene trenutke slobode koje joj je donijela mirovina posvetila je svojoj velikoj ljubavi – slikarstvu. Svoj davnašnji san da osjećaje izrazi slikanjem, uživajući u istraživanju svijeta prepunom šarenila boja koje će razigranim potezima kista potom prenijeti na platno, ostvarila je zahvaljujući svojim dvjema vrlinama ̶ radoznalosti i upornosti.
Mašta, strast i kreativnost pak omogućile su joj da stvarne slike prirode, cvijeća, zagrebačkih motiva, morskih pejzaža i zalazaka sunca zaustavi u trenutku i uhvati u okvir slikarskog platna koristeći se pritom najčešće postojanom živošću akrilnih boja.
U autoričinim radovima, koji pršte bojama, energičnošću i zaigranošću, odražava se upravo ljubav prema životu i stvaranju. Svaki novi zalazak sunca poticaj je za još jedno stvaranje, a poezija, autoričina vjerna pratiteljica i uzdanica, progovara i kroz kist u njezinoj ruci stvarajući uvijek nove rime te na drugom mediju bilježeći i od prolaznosti otimajući ljepotu ljetnoga dana i sutona, mirise Juga, snagu bure i blagost maestrala. Doživljaj kao lajtmotiv i nježnost kao snaga poput provodne niti povezuju sve autoričine radove.
Ilonka Andrić rođena je 1948. kod bake u malom mjestu Nikincima. U Slavonskome je Brodu završila osnovnu školu, Pedagošku gimnaziju te Pedagošku akademiju. U Zagrebu živi od 1970. Radni vijek provela je u Osnovnoj školi Jure Kaštelana u kojoj je, tijekom svoga 42 godine dugog nastavničkog staža, vodila likovne grupe, folklornu grupu, recitatorsku i dramsku grupu. Tijekom tog vremena bila je posvećena i brzi za svoju veliku obitelj, tako da se tek u mirovini, u koju je otišla 2014., mogla posvetiti svojoj staroj ljubavi i tako su nastale slike koje se mogu razgledati na ovoj izložbi.
Izložba se može razgledati i virtualno na stranici Knjižnice Savica na Facebooku: Slike govore glasom boje i tišine