Spašavala sam brak, a spasila sebe

Kako je praktična vjernica od očaja i beznađa terapijskim pisanjem i molitvom postala sretna žena i konačno glavna uloga u vlastitom životu. Vesna Oršulić, specijalistica obiteljske medicine, gestalt psihoterapeutica, seksualna savjetnica, majka četvero djece, napisala je knjigu o borbi žene koju bi trebao pročitati svaki muškarac.

U pročitanim mi je knjigama o problemima u braku i pokušajima njihova rješavanja, a stvarno ih je mnogo, nedostajala osobna priča. Uvijek bih naučila nešto novo, ali vlastita priča činila mi se ipak drugačija i nepotpuno shvaćena. Vjerojatno i vi mislite slično. Zato sam odlučila ispričati svoju priču.
U mojem je braku, naizgled, sve bilo u redu, ali nisam bila sretna. Poznajete li taj osjećaj?
Knjiga je autobiografska, uistinu se popravljao brak star više od dvadeset godina. Učila sam nadvladati svoja i partnerova očekivanja te raskrinkati i osvijestiti iluzije o braku i partnerstvu koje smo, naravno, potpuno nesvjesni oboje unijeli u brak. Učila sam iscijeliti djetinje rane te procesom zajedničkog odrastanja i dosezanjem zrelosti napokon se prepustiti iskustvu stvarnog života u dvoje, bio to brak, partnerstvo, ljubavni život žene i muškarca ili pak bilo koji drugi blizak međuljudski odnos. Najbitniji i neizostavni sastojak partnerskog odnosa, Ljubav, dovoljna je za početak, ali ne i za nastavak braka. Ljubav, naime, ne umanjuje i ne uklanja sama po sebi probleme koje brak donosi, kako bismo željeli ili to čak i očekujemo.
Mislim da je bračna terapija pisanjem djelotvorna zato što je, kod pisanja općenito, a naročito terapijskog, potrebno vrlo jasno i precizno definirati problem, shvatiti kako ga riješiti, što učiniti te koliko nam treba truda i vremena. Naposljetku, kada jasno vidimo što je pred nama, trebamo odlučiti želimo li se uopće upustiti u proces.
Detektirani problem i prateće emocije stavimo na papir i tražimo najprikladnije rješenje. Svi mislimo mnogo brže nego što pišemo. To je vrlo važno i pozitivno jer terapijsko pisanje usporava naš misaoni tok. Opišemo problem i odjednom shvaćamo da nismo napisali što smo uistinu mislili i osjećali. Napisano nije potpuno jasno ni nama, a koliko smo puta bili ljutiti na partnera/partnericu kojima smo nešto ispričali, povjerili ili se potužili, a oni nas nisu razumjeli. Pred nama je vlastiti tekst koji počinjemo korigirati sve dok ne piše upravo ono što smo željeli i kako smo se osjećali. Terapijsko pisanje vodi nas do vlastitih rješenja koja su uvijek najbolja i najprihvatljivija baš zato što su naša. Kada smo spremni, krećemo dalje. Proces ima spiralni tok s usponima i padovima kao i stvarni život.
Ne zaboravite da pišemo da bismo razjasnili vlastite misli, osjećaje i očekivanja – od sebe i drugih. Tekst je samo naš i služi isključivo nama u terapeutske svrhe. Možemo ga, ali i ne moramo, pokazati partneru. Možemo pisati rukom u bilježnicu ili otvoriti digitalni dnevnik u računalu.
U tekstu ćete prepoznati iste bračne probleme različito prikazane u vremenskom slijedu, vezano uz procese osobnog razvoja i separacije, termina kojim se u psihologiji označava odjeljivanje od primarne obitelji, od oca i majke, te njihovih uvjerenja. Učila sam kako biti asertivna individua i jasno se zalagati za sebe bez povrjeđivanja drugih te izražavati misli, osjećaje i uvjerenja na direktan, iskren, pošten i društveno adekvatan način uz uvažavanje drugih. Radila sam na osvještavanju, postavljanju i prepoznavanju vlastitih i tuđih granica, polariteta, iracionalnih misli, bračnoj problematici, seksualnom sazrijevanju te u konačnici integraciji i provođenju svega naučenog - iz knjige