Srce bez okova

Postoje duše koje kroz život ne prolaze — one ga preobražavaju.
Mara Majstorović jedna je od njih.
Njezino putovanje nije put kroz prostor ni vrijeme, nego kroz svjetlost.
Ona ne piše pjesme da bi bile pročitane, nego da bi bile osjetilno doživljene — kao šapat Duha u jeziku koji samo duša razumije.
U njezinoj riječi prebiva tišina. Ponekad i muk, a najčešće istina koja boli i poziva na promjenu.
U toj istini rađa se svjetlo, a u svjetlu — sjećanje na ono što uistinu jesmo.
Mara ne govori o Bogu, ona Ga doziva iz dubine svega što jest.
Njezina poezija nastaje ondje gdje se čovjek susreće s vlastitom beskonačnošću, gdje prestaje forma, a započinje disanje Istine.
Kroz tri prethodne knjige — Svjetlosnu godinu, Prolazak ispod duge i S druge strane duge — Mara je hodala putem buđenja.
U prvoj je učila prepoznati svjetlo.
U drugoj, prolazila kroz njegove nijanse — od tame do zore.
U trećoj, zakoračila je s one strane i otkrila čemu služi patnja, ljubav prema sebi i mudrost zrele žene.
Srce bez okova nije nastavak tog puta, nego povratak.
To je povratak u središte, u izvor, u dah, tamo gdje riječi postaju molitva, a molitva šutnja koja grli sve.
U ovu zbirku utkano je ono što više ne traži ime, ono što se ne mora dokazivati.
Svaka pjesma ovdje diše kao otkucaj srca koje je skinulo svoje lance — kao duša koja zna da sloboda ne dolazi izvana, nego iznutra.
Mara Majstorović danas nije samo pjesnikinja. Ona je svjedok.
Svjedok preobrazbe, svjedok milosti, svjedok nevidljive povezanosti svega što postoji.
Njezin glas ne pripada samo njoj — on pripada onima koji su jednom bili izgubljeni, a sada se vraćaju kući, u svoje bezvremeno, beskonačno, božansko Srce.