Sretan rođendan profesoru Solaru
"Svi su me oduvijek zvali samo profesor. Obraćali su mi se tako i kada sam bio ministar, ali i otkako sam prije deset godina postao akademik. Od svega što sam u životu radio, u što svakako ubrajam i pisanje, mislim da mi je ipak najbolje išlo predavanje, odnosno rad s mojim studentima...Studenti su znali da njegova predavanja traju dok ne ugasi posljednju cigaretu. Profesor je toga dana na kraju predavanja ispraznio kutiju i približio se svome stolu. Na stolu su ga čekale cigarete koje su mu studenti podmetnuli. “Naravno da mi je imponiralo da su studenti uvijek sa zanimanjem slušali moja predavanja. Međutim, više nisam siguran jesu li oni bili oduševljeni mojim znanjem ili mojim pristupom nastavi”, priznaje.
Jednom je prilikom sjedio u društvu s Predragom Matvejevićem i nekoliko svojih bivših studenata. Upitao ih je po čemu točno pamte njegova predavanja. “Po Savi”, odgovorili su. Naime, studenti su zapamtili kako ih je jednog sparnog ljetnog prijepodneva, na samom kraju akademske godine, kada je u Zagrebu bilo nepodnošljivo vruće, odveo do obližnje rijeke Save. Studenti su posjedali na travu, a on im je govorio o književnosti, što je Pavao Pavličić kasnije opisao u svojoj knjizi Numerus Clausus..."
Jednom je prilikom sjedio u društvu s Predragom Matvejevićem i nekoliko svojih bivših studenata. Upitao ih je po čemu točno pamte njegova predavanja. “Po Savi”, odgovorili su. Naime, studenti su zapamtili kako ih je jednog sparnog ljetnog prijepodneva, na samom kraju akademske godine, kada je u Zagrebu bilo nepodnošljivo vruće, odveo do obližnje rijeke Save. Studenti su posjedali na travu, a on im je govorio o književnosti, što je Pavao Pavličić kasnije opisao u svojoj knjizi Numerus Clausus..."
Milivoj Solar