Šri Ramaćaritamanasa / Sveto jezero Raminih iznimnih djela
Iz predgovora:
Ramaćaritamanasa, sveto jezero Raminih iznimnih djela, remek-djelo je indijskog pjesnika Tulasidasa koji je živio u 16. stoljeću. Ramaćaritamanasa epska je pjesma zasnovana na Valmikijevoj Ramajani, ali u sebi sadržava i filozofiju Upanišada, Bhagavad Gite, Purana i drugih svetih spisa. Rečeno je da je pjesnik sažeo cijelu indijsku tradiciju u ovu knjigu. Knjiga je napisana na lokalnom dijalektu avadhiju, a ne na sanskrtu, da bi bila pristupačnija narodnim masama. Ovaj literarni rad promijenio je stare kulturne tradicije i pokrenuo mnoge nove...
Tulasidasa je podijelio knjigu na sedam dijelova, a smatra se da čitanje svakoga od njih i razmišljanje o svakome od njih donosi nešto drugo. Tako Bala kanda donosi sreću, Ajodhja kanda – ljubav i odvezanost, Aranja kanda – pravu odvezanost, Kiškindha kanda – pravo zadovoljstvo, Sundara kanda – znanje, Lanka kanda – duhovnu spoznaju i Uttara kanda – postojanu predanost Bogu.
O prevoditelju
Swami Gyaneshwar Puri (Igor Mrkoci) rođen je u Zagrebu 1970. godine. Već ga od 14. godine veoma zanimaju duhovnost i indijska filozofija, stoga je intenzivno proučavao knjige iz tog područja, posjećivao predavanja i radionice na tu temu. Ubrzo je shvatio da mu je od svih filozofija praktični put joge najbliži. Pridružio se udruzi Joga u svakodnevnom životu Višvagurua Paramhanse Svamija Mahešvaranande i počeo redovito i sustavno vježbati. Nakon završenog studija geofizike na PMF-u, 1997. pružila mu se dugo iščekivana prilika za posjet nekoliko ašrama Joge u svakodnevnom životu u Indiji. Tijekom nekoliko kraćih posjeta shvatio je da je otkrio riznicu znanja koju je cijelog života tražio, pa je odlučio tamo trajno ostati i posvetiti se proučavanju filozofije, joge i jezika. Godine 2000. završio je višegodišnji tečaj za voditelja sustava Joge u svakodnevnom životu. Od 2001. živi u Jaipuru, u ašramu Om Višvaguru Dip. Nastavio je osobnu nadgradnju u jogi, te je osim redovite discipline i poučavanja, 2006. u Jaipuru završio i jednogodišnji tečaj usavršavanja tehnika hatha joga krija.
Nedostupnost prijevoda obilja indijske duhovne literature i spisa navela ga je na studiranje hindskog, sanskrtskog i lokalnih jezika te proučavanje raznih indijskih pisama. Završio je više diplomskih tečajeva sanskrtskog jezika i Veda na raznim uglednim indijskim univerzitetima. Posvećenost duhovnom razvoju i pomaganju ljudima potvrđena je 2007. inicijacijom u red sanjasija, svećenika reda Šankaraćarje, a 2013. iniciran je u Mahamandalešvara Maha Nirvani Akhare. U svakodnevnom životu i dalje nastavlja proučavanje jezika, a radi i na brojnim projektima Rađasthanske sanskrtske akademije, National Pandulipi Missiona (Vladina organizacija za očuvanje starih spisa) te drugih obrazovnih institucija. U suradnji s raznim profesorima preveo je mnoge knjige sa sanskrtskog i hindskog jezika na engleski. Od trenutnih projekata na kojima radi važni su konzerviranje i digitalizacija starih spisa, prevođenje razne literature te organiziranje i vođenje brojnih edukativnih radionica s uglednim profesorima sanskrta, književnosti, povijesti, ajurvede i drugih znanosti.
