Srodne duše

„Srodne Duše” je prozno poetski rukopis, zbir eseja, esencijalno misaonog i duhovnog karaktera. Autor otvara prostore izvan kruga okvira suvremenog svijeta u kojem pažljivo motri događaje, opisuje i centar i rubnost, propituje pozicije, stanja i aktivnosti pojedinaca i društva, npr.: dominacije stranog jezika, obrazovanja, kulture, sporta, zdravlja, umjetnosti, klišej paradigmi... Misao autora je kritička, ironična, duhovita, provokativna, lirski intonirana…, i osvještava zadatosti i kontradikcije, odnos virtualnog i zbiljskog, lažnog i istinskog, masovnog stereotipa i  produbljene neobičnosti. Rasterećen od buke svijeta i njegova suviška autor upija utiske, kako bi dojmove sublimirao i pretvorio ih u engrame sjećanja. Čak i onda kad se oslanja na vanjski svijet, kao da traga za onim nevidljivim, mističnim. Pojedine lirske i pripovjedne dionice povezuju misaone i duhovne pasaže u cjelinu, poput polifone glazbe odsvirane suptilno biranim intervalima. Rukopis sadrži dvije cjeline: Srodne Duše i Ne srodne. Podjela se zasniva na osebujnosti unutarnjih uvida, propitivanja i povezanosti sa svijetom, dok u Nesrodnim Dušama u epicentru su otuđenja društva, prijepori Istoka i Zapada, jezik, norme, odgoj, aberacije i gomilanja stvari i kapitala. Ponekad su slike fantazmagorične i neobične, i govore o čudesnosti prirode. Autor traga za svjetlošću, unutarnjim mirom, istinom, spominjući manihejski odnos svjetla i mraka i zagledanosti u nebo. Srodne Duše sadrže raznorodne tekstove postavljajući nebrojena pitanja, otvarajući i potičući tako moguću skulpturu odgovora. / Darija Žilić