...Stabla...

 Izložbe slikarice Borke Pađen svjedoče o neiscrpnoj inspiraciji prirodom, napose stablima. Novi ciklus radova o drveću, u tehnikama olovke i akvarela potvrđuje autoričinu ljubav prema prostoru divljine i slobode u kojemu spadaju okovu, nestaju brige...
"kad god se govori o drveću, o bilo kojem drvetu: lipi u dvorištu seoskog imanja, hrastu za starim ambarom, visokim jablanima kojih više nema, borovima koje savija vjetar duž vjetrovitih strana, itd. U toj sposobnosti da se voli drveće ima toliko ljudskosti, toliko nostalgije za našim prvim ushitima, toliko snage da se u krilu prirode osjećaš beznačajan... da, to je to: sjećanje na stabla, na njihovo ravnodušno veličanstvo i na ljubav koju imamo prema njima, uči nas koliko smo mi bijedni i ružni nametnici što vrve po površini zemlje, i istodobno, čini nas dostojnim života, jer smo sposobni prepoznati ljepotu koja nama ne duguje ništa..."
(Muriel Barbery: Otmjenost ježa)