Stihotron - Ivan Herceg

Projekt 26.10.2020. - 09.11.2020. Knjižnica Sesvete Stihotron
Stihotron je prijestolje stiha, odnosno središnje izložbeno mjesto u Knjižnici Sesvete, tj. u Republici stiha (koja je svečano proglašena 20. travnja 2017. na 10. Sesvetskom pjesničkom maratonu), na kojemu se smjenjuju stihovi najznačajnijih suvremenih hrvatskih pjesnika.
 
Devedeset prvi predsjedatelj Republike stiha
od 26. listopada do 9. studenoga 2020. godine
je suvremeni hrvatski pjesnik Ivan Herceg.

Ivan Herceg rođen je 1970. u Krapini. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je hrvatski jezik i književnost. Zamjenik je glavnog urednika u časopisu Poezija, urednik u Biblioteci Poezije i suorganizator HDP-ova književnog festivala Stih u regiji (SUR).
Sudjelovao je, među ostalim, na sljedećim književnim festivalima: Trnovski terceti (Ljubljana, 2008.), Poetry International (Rotterdam, 2009.), Waves of Poetry (Varšava, 2009.), Večeri poezije u Curtea de Arges (Curtea de Arges i Bukurešt, 2011.), Beijing Poetry Festival (Peking, 2011.), Chapbook Festival (New York, 2012.), Maintenant Croatia (London, 2012.) i VoixVives de Mediterrane en mediterranee (Sete, 2014.).
Pjesme su mu prevedene na desetak jezika, među ostalim na španjolski, francuski, njemački, kineski i engleski. Uvršten je u preglede, panorame i antologije suvremenoga hrvatskog pjesništva.
 

Bibliografija: 

Knjige pjesama:
 
Naša druga imena (Zagreb, 1994.)
Noć na asfaltu (Karlovac, 1996.)
Snimke zemaljskih uzdaha (Zagreb, 1997.)
Anđeli u koroti (Zagreb, 2004.)
Nepravilnosti (Zagreb, 2007.)
Koliko naju bo ostalo, izabrane pjesme na slovenskom (Ljubljana, 2009.)
Kad će doći Babilon (Zagreb, 2013.)
Warsaw, Warsaw, izabrane pjesme na poljskom (Gdanjsk, 2014.)
Nepravilnosti, prijevod na bugarski jezik (Sofija, 2014.)
 
Proza:
 
Goli, kratke priče (Zagreb, 2011.)
 
 
Nagrade:
 
1994. – Goran za mlade pjesnike (SKUD I. G. Kovačić)
1996.  – Zdravko Pucak (Grad Karlovac)
2014. – Rikard Jorgovanić (Hrvatskozagorsko književno društvo i Općina Hum na Sutli)
 
Član je Hrvatskog društva pisaca i Hrvatskozagorskog književnog društva. 

Izložbu možete pogledati i u digitalnom obliku!



KAO SNIJEG
 
Noću ne mogu spavati
pa slušam kako rijetki duhovi
Zagrebom voze vrijeme.
Ponekad naglo zakoče
kao da su izgubili cestu,
niz moju kralježnicu, niz oblake,
niz snijeg.
 
I prijatelji su mi rekli “laku noć”,
ali opet ne mogu spavati.
Zamišljam nas na svadbi
u nekom restoranu na rijeci
kojom u svako godišnje doba
teče čisti snijeg koji nitko ne vidi.
 
Ja poželjela sam vjenčanicu,
a ti si mi obećao nevidljivost.
Nikoga nije bilo da ti proturječi,
nikoga nije bilo da me ne vidi,
samo ja i ti, ti bez mene, ja bez tebe,
kao svaki napušteni snijeg.
 
I kod kuće, kaže majka,
pada snijeg koji nitko ne vidi
i roditelji su mi zabrinuti.
Nebo se spustilo tik do zemlje,
ljudi su se smanjili na nokat,
i ovi ovdje, i oni tamo,
blizu i daleko.
 
Noću ne mogu spavati
pa slušam kako rijetki duhovi
slušaju snijeg, kao snijeg.


 
Projekt je sufinanciran sredstvima Grada Zagreba.