Stihotron - Ljubica Šego

Projekt 22.08.2022. - 12.09.2022. Knjižnica Sesvete Stihotron
Stihotron je prijestolje stiha, odnosno središnje izložbeno mjesto u Knjižnici Sesvete, tj. u Republici stiha (koja je svečano proglašena 20. travnja 2017. na 10. Sesvetskom pjesničkom maratonu), na kojemu  se smjenjuju stihovi najznačajnijih suvremenih hrvatskih pjesnika.

Sto dvadeseta predsjedateljica Republike stiha
od 22. kolovoza do 12. rujna 2022. godine
je suvremena hrvatska pjesnikinja Ljubica Šego.

Izložbu i detaljniju bibliografiju možete pogledati u digitalnom obliku

LJUBICA ŠEGO rođena je 1948. u Sinju,  živi u Bregani. Diplomirala je komparativnu književnost i francuski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bila  je profesorica hrvatskog i francuskog jezika te knjižničarka u 12. gimnaziji u Zagrebu.  U mirovini je. Piše na štokavskoj (sinjskoj) ikavici i hvarskoj čakavici te na književnom standardu poeziju i prozu, eseje i kritike.  U ranoj mladosti javila se poezijom i prozom u sinjskim edicijama (Alkar, Cetinski glasnik, Kamičak). Pjesme su joj rasute po brojnim zbornicima književnih susreta i recitala.Prevodi s francuskog i na francuski (drame i antidrame - Hugo, Claudel, Ionesco, Adamov; Haiku pjesme francuskog pjesnika Patrick Blanchea). Među ostalim prevela je i deset hrvatskih haiku pjesnika sa stotinu haiku pjesama za svjetsku antologiju s posebnom pohvalom  (HAIKU sans frontières, André Duhaime, Canada, 1998.).Pjesme objavljuje na raznim poetskim web stranicama, a čitane su veoma često na Radio Sljemenu i na drugim radio-postajama. Godinama uspješno vodi književne večeri i promocije u nekoliko hrvatskih gradova (Zagreb, Samobor, Rijeka, Čakovec itd.). Član je udruge umjetnika „Vjekoslav Majer“ u Zagrebu  te je bila i voditeljica Književnog odjela Matice hrvatske ogranka Samobor. Također je članica Udruge hrvatskih zavičajnih književnika u Hrvatskom saboru kulture.

Korak
 
pa kako onda da te ne ljubim
kada svaka tvoja riječ
kaplja je rose i sretne suze
na laticama jesenje ruže
glazba me zapljuskuje
kao more obalu
nadu i radost budi
hlade me i griju i šibaju i maze
ti vjetrovi tvoji dobri
nedostaje mi samo jedan korak
jedan jedini korak do potpune sreće