Stihotron - Martina Vidaić

Projekt 30.03.2020. - 13.04.2020. Knjižnica Sesvete Stihotron
Stihotron je prijestolje stiha, odnosno središnje izložbeno mjesto u Knjižnici Sesvete, tj. u Republici stiha (koja je svečano proglašena 20. travnja 2017. na 10. Sesvetskom pjesničkom maratonu), na kojemu se smjenjuju stihovi najznačajnijih suvremenih hrvatskih pjesnika.
 
Sedamdeset sedma predsjedateljica Republike stiha
od 30. ožujka do 13. travnja  2020. godine
je suvremena hrvatska pjesnikinja Martina Vidaić


 
Martina Vidaić (Zadar, 1986.) po zvanju je profesorica hrvatskog jezika i književnosti. Godine 2011. dobila je nagradu «Goran», namijenjenu pjesnicima do tridesete godine života, za rukopis zbirke koja je krajem iste godine izdana pod naslovom Era gmazova. Krajem 2016. izašla joj je druga knjiga poezije, Tamni čovjek Birger, koja je u listopadu 2017. ušla u finale nagrade «Janko Polić Kamov». Pojedinačne pjesme prevedene su joj na nekoliko europskih jezika (engleski, makedonski, rumunjski, talijanski, mađarski, slovenski, njemački, slovački). Pjesme su joj također objavljene u antologiji mlađeg pjesništva Hrvatska mlada lirika 2014. (HDP, 2014., uredio M. Pogačar), u hrvatsko-rumunjskoj antologiji mlađeg pjesništva Ritualul omului fericit - 18 poeti croati tineri (Tracus Arte, 2017., uredio B.Oblučar) te u relevantnim književnim časopisima («Quorum», «Relations», «Sarajevske sveske», «Zadarska smotra») i izborima. Od godine 2015. sudjeluje u međunarodnom projektu «Versopolis» koji okuplja jedanaest uglednih pjesničkih festivala u cilju promocije perspektivnih europskih pjesnika putem prijevoda i gostovanja. Za zbirku pjesama "Mehanika peluda" 2019. godine dodijeljena joj je Nagrada Ivan Goran Kovačić za najbolju pjesničku knjigu.
 
 
Bibliografija:
  • Era gmazova (zbirka pjesama), SKUD IGK, Zagreb, 2011.
  • Tamni čovjek Birger (zbirka pjesama), V.B.Z., Zagreb, 2016.
  • Era gmazova, elektroničko izdanje, DPKM, Zagreb, 2017.
  • Mehanika peluda (zbirka pjesama), HDP, Zagreb, 2018.
  • Anatomija štakora (roman), Ljevak, Zagreb, 2019.

Izložbu možete pogledati i u virtualnom obliku!


Kućanica:
 
Nije dobro kad špajza previše priča,
kad hrana ima karakter:
 
kruh koji me ne poštuje,
tupi šećer, sramežljivo vino
Kraste s konzervi padaju po kuhinji
- crveni snijeg što sve pokriva,
ali unosi nemir, poput laži
 
Dok se spuštam bulevarom
vidim to crvenilo u semaforu,
on kaže sad stani,
gledaj kako tvoja smrt bježi
u hladnom oklopu
i sa sto kilometara na sat
kao odluku na raskrižje obara
djevojčicu na biciklu
 
Strašna je vijest koja već leti,
strašna je sirena koja se raduje,
strašne su njene uši
iz kojih mozak odlazi bogu,
ali najstrašnija je
moja špajza



Više o autorici:
https://www.versopolis-poetry.com/poet/27/martina-vidaic
https://magazin.hrt.hr/495634/martina-vidaic-prva-dobitnica-nove-nagrade-goranovog-proljeca
https://hrvatskodrustvopisaca.hr/hr/clanstvo/clan/martina-vidaic
https://www.jutarnji.hr/kultura/knjizevnost/najbolja-pjesnicka-zbirka-nije-dobila-potporu-nisu-psihopatski-pojedinci-izvor-svih-zala-nego-kukavicluk-mase-prezirem-ga-pogotovo-kod-sebe/8542889/
http://www.matica.hr/vijenac/654/pecat-neravnodusnog-stvaralastva-28901/