Stihotron - Mile Stojić

Projekt 13.07.2021. - 30.08.2021. Knjižnica Sesvete Stihotron
Stihotron je prijestolje stiha, odnosno središnje izložbeno mjesto u Knjižnici Sesvete, tj. u  Republici stiha (koja je svečano proglašena 20. travnja na 10. Sesvetskom pjesničkom maratonu), na kojemu  se smjenjuju stihovi najznačajnijih suvremenih hrvatskih pjesnika.

Sto sedmi predsjedatelj Republike stiha
od 13. srpnja do 30. kolovoza 2021. godine
je suvremeni hrvatski pjesnik Mile Stojić.

Mile Stojić je rođen 1955. u Dragićini (BiH). Filozofski fakultet završio je u Sarajevu, gdje je uređivao brojne književne publikacije. Deset godina radio je kao lektor na Bečkom sveučilištu. Objavio je tridesetak knjiga poezije, proze i esejistike, koje su prevedene na dvadeset jezika. Pokretač je i urednik sarajevskog Obzora. Do lipnja 1992. živio je u Sarajevu od pisanja i uređivanja književnih publikacija. Nakon toga više od  jednog desetljeća radio je kao lektor na Bečkom sveučilištu. Izdavačka kuća Dobra knjiga iz Sarajeva objavila mu je 2015. godine izabrana djela u šest svezaka. Dobitnik je sljedećih nagrada: Šimićevi susreti (1971), Slova Gorčina (1974), Pečat varoši sremskokarlovačke (1976), Brankova nagrad/a Društva književnika Vojvodine za najbolju knjigu mladih pisaca u Jugoslaviji (1978), Nagrada Književne omladine Bosne i Hercegovine za najbolju knjigu (1980), Nagrada Željezare Sisak za najbolju knjigu pjesama u Jugoslaviji (1988), Nagrada izdavačke kuće Planjaks za ajbolju bosanskohercegovačku pjesničku knjigu (1999), Nagrada Buchpremie austrijskog ministarstva kultture za jednu od deset najboljih knjiga objavljenih u Austriji (2000), Kočićevo pero (2006), nagrada Jutarnjeg lista za knjigu "Večera bez politike" (2005), Goranov vijenac za sveukupan doprinos hrvatskom pjesništvu (2007), Nagrada Društva pisaca BiH (2009), Poeta olivatus na festivalu poezije Croatia rediviva (Selca, Brač, 2019). Kao stalni kolumnist radio je ili još uvijek radi za nekoliko uglednih tjednika i časopisa. Živi u Sarajevu.

Izložbu možete pogledati i u digitalnom obliku.



Bibliografija:
  • Lijer, jezik prašine (1977)
  • Umjetnost tame (1979)
  • Libreto za sviralu i strojnicu  (1994)
  • Prognane elegije ( 1996)
  • Jutro u Pompejima : građa (1998)
  • Riječi na prozoru : izabrane kolumnce (1999)
  • Nakon sudnjega dana (1999)
  • Mađarsko more : pjesme (1999)
  • Svjetlost u pomrčini sunca : bosanskohercegovačke elegije (2002)
  • Zaboravite nas : pjesme 1992.-2002. (2003)
  • Via Venne : skice na putu Sarajevo-Beč-Sarajevo, 1993.-2003. (2004)
  • Rječnik za petak i subotu : mali pojmovnik tranzicije (2004)
  • Prognane elegije : izabrane pjesme (2004)
  • Večera bez politike (2005)
  • Priznanje : izabrane stare i nove pjesme (2007)
  • Cafe Nostalgija : ogledi o izobilju i oskudici 2001.-2007. ( 2007)
  • Van Vienna : postaje jednog sudbinskog putovanja (2008)
  • Među zavađenim narodima (2009)
  • Ruža u oluji : portreti, kronike (2010)
  • Mali rječnik nostalgije (2010)
  • Dunia : eolske prozodije (2011)
  • Katedrala od grabova lišća : miscelanea (2012)
  • Ovo što nas je ostalo : pjesme (2014)
  • Himna poraženih : poezija (2018)
  • Bečka krv : pjesme (2020)
  • Cafe Nostalgija : ogledi o izobilju i oskudici

Trešnja u mome vrtu
 
Iznenadan snijeg, koncem travnja
Slomio je grane moje trešnje
Stojim sad zdvojan pored ranjenog stabalca
Podižem mu skršene hvoje,
Vidam mu rane poljupcem, milujem to mlado
Krhko biće.
 
Trešnju sam zasadio u vrtu, u gradu koji volim
I koji je nekad volio mene.
 
Ne znam hoću li joj dočekati cvijet
Ali duboko sam uvjeren
Da će i ovako ranjena i lomna ojačati
Donijeti plodove mojim najdražima
Kad mene više ne bude.
 
Rumene, sočne plodove
I to će ostati jedino što sam uspio napraviti
Na ovome svijetu punom smiješnih ljudi
I tragičnih stabala.
 
Moja velika zadužbina – crvene slatke trešnje
Rječitije od mojih nemuštih pjesama.


Projekt je sufinanciran sredstvima Grada Zagreba.