Stihotron - Olja Savičević Ivančević
Z. Rasić
Stihotron je prijestolje stiha, odnosno središnje izložbeno mjesto u Knjižnici Sesvete, tj. u Republici stiha (koja je svečano proglašena 20. travnja 2017. na 10. Sesvetskom pjesničkom maratonu), na kojemu se smjenjuju stihovi najznačajnijih suvremenih hrvatskih pjesnika.
Devedeset sedma predsjedateljica Republike stiha
od 8. do 22. veljače 2021. godine
je suvremena hrvatska pjesnikinja Olja Savičević Ivančević.
Olja Savičević Ivančević spisateljica je i pjesnikinja, rođena 1974. u Splitu.
Knjige su joj prevedene i objavljene u trinaest zemalja, a ulomci iz proze i pjesme prevedeni su na tridesetak jezika. Uvrštavana je u brojne domaće i strane izbore i antologije.
Za rukopis “Nasmijati psa” nagrađena je Prozakom, dobitnica je prve nagrade Ranko Marinković Večernjeg lista za kratku priču i nagrade Kiklop za zbirku poezije “Kućna pravila”.
Roman “Adio kauboju” nagrađen je nagradom T-portala za najbolji roman, nagradom Slobodne Dalmacije za umjetnost Jure Kaštelan, te francuskom Prix du premiere roman za najbolji strani roman 2020. Prema ovom romanu postavljen je istoimeni kazališni komad.
Roman „Pjevač u noći“ nagrađen je nagradama Libar za vajk Pulskog sajma knjiga i nagradom English PEN Award.
Dobitnica je glavne nagrade makedonskog festivala Druga prikazna. Regionalna pjesnička nagrada Risto Ratković dodijeljena joj je za zbirku poezije “Divlje i tvoje”.
Prema nekoliko njezinih priča snimljeni su kratki igrani filmovi, nacrtan je strip, a prema nagrađivanim dramskim tekstovima postavljeno je više predstava za djecu.
Živi i radi u Zagrebu.
Knjige:
Zbirke pjesama Bit će strašno kada ja porastem (1988), Vječna djeca (1993), Žensko pismo
(1999), Puzzlerojc (2005), Kućna pravila (2007), Mamasafari (i ostale stvari) (2012), Divlje i tvoje
(2020); knjige priča Nasmijati psa (2006) i Nasmijati psa i sedam novih priča (2020);
romani Adio kauboju (2010) i Pjevač u noći (2016); slikovnice Šporki Špiro i Neposlušna Tonka (2017), Adriana se vratila (2019) i Sami na cilome svitu (2020).
Izložbu možete pogledati i u digitalnom obliku!
NE ČITAŠ ŽENE
Kažeš ne čitaš žene
Što bi ti one mogle reći
Naučile su te govoriti
Naučile su te hodati
Naučile su te jesti
Naučile su te pišati
Naučile su te voditi ljubav
Uistinu što bi one
Mogle reći o tebi
I tvome iskustvu
Sva ta stoljeća nisu iznjedrila
Jednu koja bi bila velika
Kao veliki pisac
Kojemu je prala čarape
Kažeš ne čitaš žene
Žene su te učile čitati
Učile pisati
Učile živjeti
Uistinu, dječače
Bio je to
U najboljem slučaju
Uzaludan posao
Projekt je sufinanciran sredstvima Grada Zagreba.
Olja Savičević Ivančević spisateljica je i pjesnikinja, rođena 1974. u Splitu.
Knjige su joj prevedene i objavljene u trinaest zemalja, a ulomci iz proze i pjesme prevedeni su na tridesetak jezika. Uvrštavana je u brojne domaće i strane izbore i antologije.
Za rukopis “Nasmijati psa” nagrađena je Prozakom, dobitnica je prve nagrade Ranko Marinković Večernjeg lista za kratku priču i nagrade Kiklop za zbirku poezije “Kućna pravila”.
Roman “Adio kauboju” nagrađen je nagradom T-portala za najbolji roman, nagradom Slobodne Dalmacije za umjetnost Jure Kaštelan, te francuskom Prix du premiere roman za najbolji strani roman 2020. Prema ovom romanu postavljen je istoimeni kazališni komad.
Roman „Pjevač u noći“ nagrađen je nagradama Libar za vajk Pulskog sajma knjiga i nagradom English PEN Award.
Dobitnica je glavne nagrade makedonskog festivala Druga prikazna. Regionalna pjesnička nagrada Risto Ratković dodijeljena joj je za zbirku poezije “Divlje i tvoje”.
Prema nekoliko njezinih priča snimljeni su kratki igrani filmovi, nacrtan je strip, a prema nagrađivanim dramskim tekstovima postavljeno je više predstava za djecu.
Živi i radi u Zagrebu.
Knjige:
Zbirke pjesama Bit će strašno kada ja porastem (1988), Vječna djeca (1993), Žensko pismo
(1999), Puzzlerojc (2005), Kućna pravila (2007), Mamasafari (i ostale stvari) (2012), Divlje i tvoje
(2020); knjige priča Nasmijati psa (2006) i Nasmijati psa i sedam novih priča (2020);
romani Adio kauboju (2010) i Pjevač u noći (2016); slikovnice Šporki Špiro i Neposlušna Tonka (2017), Adriana se vratila (2019) i Sami na cilome svitu (2020).
Izložbu možete pogledati i u digitalnom obliku!
NE ČITAŠ ŽENE
Kažeš ne čitaš žene
Što bi ti one mogle reći
Naučile su te govoriti
Naučile su te hodati
Naučile su te jesti
Naučile su te pišati
Naučile su te voditi ljubav
Uistinu što bi one
Mogle reći o tebi
I tvome iskustvu
Sva ta stoljeća nisu iznjedrila
Jednu koja bi bila velika
Kao veliki pisac
Kojemu je prala čarape
Kažeš ne čitaš žene
Žene su te učile čitati
Učile pisati
Učile živjeti
Uistinu, dječače
Bio je to
U najboljem slučaju
Uzaludan posao
Projekt je sufinanciran sredstvima Grada Zagreba.