Stihotron - Tomislav Šovagović
5Stihotron je prijestolje stiha, odnosno središnje izložbeno mjesto u Knjižnici Sesvete, tj. u Republici stiha (koja je svečano proglašena 20. travnja 2017. na 10. Sesvetskom pjesničkom maratonu), na kojemu se smjenjuju stihovi najznačajnijih suvremenih hrvatskih pjesnika.
Sto četrdeset peti predsjedatelj Republike stiha
od 23. siječnja do 10. veljače 2025. godine
suvremeni je hrvatski pjesnik Tomislav Šovagović.
Izložbu možete pogledati i u digitalnom obliku!
Rođen je u Šibeniku 16. prosinca 1976. godine. Unuk Franje i Eve, Ivana i Kate, sin Josipa i Jadranke, Evin brat, Josipov i Katarinin ujak. Ladimirevčanin po ocu, Šibenčanin po majci i rođenju. Diplomirao je novinarstvo na Hrvatskim studijima i teologiju na Institutu za teološku kulturu laika u Zagrebu. Bio je stipendist Hrvatskoga društva katoličkih novinara tijekom studiranja. Radio je za hrvatske novine („Glas Koncila“, „Vijenac“), radijske postaje (Hrvatski katolički radio, Otočni radio Kornati) i nacionalne televizijske kuće (HRT, Nova TV, RTL). Autor je emisije „Na kraju tjedna“ na Trećem programu Hrvatskoga radija. Bio je član uredništva časopisa „Hrvatska revija“ Matice hrvatske (2022.), prethodno izvršni urednik magazina „Prilika“ i član uredništva tjednika „Glas Koncila“ (2008.-2018.). Pokretač je i urednik mrežne stranice posvećene Fabijanu Šovagoviću www.fabijan-sovagovic.com.
Objavio je jedanaest knjiga, zbirke priča „Rudnik čvaraka“, „Rudnik čvaraka 2“ „Cesta knezova Bribirskih“, „Ispod skala“, „Spremište Trešnjevka“, (sve u izdavačkoj kući Mozaik knjiga) „Latifundija“ (Naklada Ceres), „Kad narastem, bit ću Dražen“ (Ogranak Matice hrvatske u Vukovaru), „Ruke koje su okretale ploču“ (Naklada Vošicki d.o.o.), zbirku poezije „Čajevi protiv učmalosti“ (Sisačka udruga za promicanje alternativne i urbane kulture) te roman „Mangan“ (Naklada Bošković) i roman „Platonovo platno“ (Mozaik knjiga). U pripremi je zbirka pjesama u prozi „Sopot ga nije volio“, nagrađena nagradom „Tea Benčić Rimay“ u Sisku 2023. godine.
Dobitnik je 47 književnih nagrada, među kojima su četiri nagrade Ogranka Matice hrvatske Vukovar za kraće književno djelo o Domovinskom ratu. Osvojio je književne nagrade „Josip i Ivan Kozarac“ u Vinkovcima za knjigu godine 2012. i 2022. (Rudnik čvaraka, Rudnik čvaraka 2, Mozaik knjiga), a četrnaest puta nagrađen na susretima hrvatskoga književnoga duhovnoga stvaralaštva „Stjepan Kranjčić“ u Križevcima. Osvojio je drugu nagradu „Pasionske baštine“ 2016. za „Vukovarski križni put“. Dvaput je primio nagradu za kratku priču „Zlatko Tomičić“ Književnoga kruga u Karlovcu, dvaput je nagrađen glavnom nagradom na pjesničkom recitalu „Senje i meteori“, a sedam puta na natječaju za hrvatski književni putopis časopisa „Kaj“ na „Danima Franje Horvata Kiša“. Dobitnik je druge nagrade za prozu „Dubravko Horvatić“ 2013. Nagrađen je za kratku priču u rodnom Šibeniku na natječaju „KuŠIn“ te na prvom festivalu putnika trećom nagradom za putopis „Dijana Klarić“. Slavio je na međunarodnom natječaju „Martovski eseji“ u Sjevernoj Makedoniji kao i u Žepču (BiH) za kratku priču. Dobitnik je i novinarske nagrade „Posvećeni život“ 2011. godine koju su dodjeljivali hrvatski redovnici i redovnice.
Samostalni je umjetnik i član Društva hrvatskih književnika. Živi u zagrebačkom naselju Rudešu.
JEDVA ČEKAM DA OZDRAVIŠ
jedva čekam da ozdraviš
da i dalje ne pričamo
da se izbjegavamo
jer nedostaje mi tišina
osjećaj neugodnosti
u istoj prostoriji
biti s osobom
koju voliš
koja te ostavila
jedva čekam da ozdraviš
da mogu biti ljut na tebe
da ti ne oprostim
jer ovako poželim
skoknuti do tvoga dola
s čokolinom
kilom mandarina
štekom cigareta
i ružom
jedva čekam da ozdraviš
da te mogu zamrziti
da te dotučem kao ti mene
jer dok ležiš bespomoćna
bolesnoga treba poslušati
možda na trenutak pristanem
promijeniti se
samo u pjesmi
ti naglo odljubljena
Projekt je sufinanciran sredstvima Grada Zagreba.
Rođen je u Šibeniku 16. prosinca 1976. godine. Unuk Franje i Eve, Ivana i Kate, sin Josipa i Jadranke, Evin brat, Josipov i Katarinin ujak. Ladimirevčanin po ocu, Šibenčanin po majci i rođenju. Diplomirao je novinarstvo na Hrvatskim studijima i teologiju na Institutu za teološku kulturu laika u Zagrebu. Bio je stipendist Hrvatskoga društva katoličkih novinara tijekom studiranja. Radio je za hrvatske novine („Glas Koncila“, „Vijenac“), radijske postaje (Hrvatski katolički radio, Otočni radio Kornati) i nacionalne televizijske kuće (HRT, Nova TV, RTL). Autor je emisije „Na kraju tjedna“ na Trećem programu Hrvatskoga radija. Bio je član uredništva časopisa „Hrvatska revija“ Matice hrvatske (2022.), prethodno izvršni urednik magazina „Prilika“ i član uredništva tjednika „Glas Koncila“ (2008.-2018.). Pokretač je i urednik mrežne stranice posvećene Fabijanu Šovagoviću www.fabijan-sovagovic.com.
Objavio je jedanaest knjiga, zbirke priča „Rudnik čvaraka“, „Rudnik čvaraka 2“ „Cesta knezova Bribirskih“, „Ispod skala“, „Spremište Trešnjevka“, (sve u izdavačkoj kući Mozaik knjiga) „Latifundija“ (Naklada Ceres), „Kad narastem, bit ću Dražen“ (Ogranak Matice hrvatske u Vukovaru), „Ruke koje su okretale ploču“ (Naklada Vošicki d.o.o.), zbirku poezije „Čajevi protiv učmalosti“ (Sisačka udruga za promicanje alternativne i urbane kulture) te roman „Mangan“ (Naklada Bošković) i roman „Platonovo platno“ (Mozaik knjiga). U pripremi je zbirka pjesama u prozi „Sopot ga nije volio“, nagrađena nagradom „Tea Benčić Rimay“ u Sisku 2023. godine.
Dobitnik je 47 književnih nagrada, među kojima su četiri nagrade Ogranka Matice hrvatske Vukovar za kraće književno djelo o Domovinskom ratu. Osvojio je književne nagrade „Josip i Ivan Kozarac“ u Vinkovcima za knjigu godine 2012. i 2022. (Rudnik čvaraka, Rudnik čvaraka 2, Mozaik knjiga), a četrnaest puta nagrađen na susretima hrvatskoga književnoga duhovnoga stvaralaštva „Stjepan Kranjčić“ u Križevcima. Osvojio je drugu nagradu „Pasionske baštine“ 2016. za „Vukovarski križni put“. Dvaput je primio nagradu za kratku priču „Zlatko Tomičić“ Književnoga kruga u Karlovcu, dvaput je nagrađen glavnom nagradom na pjesničkom recitalu „Senje i meteori“, a sedam puta na natječaju za hrvatski književni putopis časopisa „Kaj“ na „Danima Franje Horvata Kiša“. Dobitnik je druge nagrade za prozu „Dubravko Horvatić“ 2013. Nagrađen je za kratku priču u rodnom Šibeniku na natječaju „KuŠIn“ te na prvom festivalu putnika trećom nagradom za putopis „Dijana Klarić“. Slavio je na međunarodnom natječaju „Martovski eseji“ u Sjevernoj Makedoniji kao i u Žepču (BiH) za kratku priču. Dobitnik je i novinarske nagrade „Posvećeni život“ 2011. godine koju su dodjeljivali hrvatski redovnici i redovnice.
Samostalni je umjetnik i član Društva hrvatskih književnika. Živi u zagrebačkom naselju Rudešu.
JEDVA ČEKAM DA OZDRAVIŠ
jedva čekam da ozdraviš
da i dalje ne pričamo
da se izbjegavamo
jer nedostaje mi tišina
osjećaj neugodnosti
u istoj prostoriji
biti s osobom
koju voliš
koja te ostavila
jedva čekam da ozdraviš
da mogu biti ljut na tebe
da ti ne oprostim
jer ovako poželim
skoknuti do tvoga dola
s čokolinom
kilom mandarina
štekom cigareta
i ružom
jedva čekam da ozdraviš
da te mogu zamrziti
da te dotučem kao ti mene
jer dok ležiš bespomoćna
bolesnoga treba poslušati
možda na trenutak pristanem
promijeniti se
samo u pjesmi
ti naglo odljubljena
Projekt je sufinanciran sredstvima Grada Zagreba.
