Što nakon distopije?

Autor istražuje dvadesetprvo stoljeće kao ”stoljeće distopije”. Za razliku od dvadesetog stoljeća, koje je unatoč stvaranju mnogih klasičnih distopijskih priča još uvijek njegovalo nadu u bolju budućnost, u našem stoljeću utopijski imaginariji alternativnih društvenih uređenja gotovo su nestali. Stoga, ključno pitanje, prema autoru, glasi: o čemu se razmišlja u dvadesetprvom stoljeću, a bilo je ”nezamislivo” za dvadeseto stoljeće? Kroz razne narative, od književnih i filmskih do političkih, autor istražuje kako se distopija pojavljuje kao simptom traume uzrokovane gubitkom “općeg dobra”.

Tomislav Pletenac, Sveučilište u Zagrebu

Utopija i distopija izviru iz iste traume - gubljenja, otuđivanja općeg dobra (neka vrsta neprestane ‘primitivne akumulacije’). Dok se u prošlosti ‘opće dobro’ (commons) pojavljivalo u raznim pred-utopijskim vizijama obilja, danas se to to obilje pretvara u oskudicu. Oduvijek je bilo nešto distopijsko u utopiji ili obrnuto, međutim danas prevladava mišljenje da svaka utopija vodi u neku vrstu totalitarizma, tj. distopiju. Stoga je relevantnost teme iznimna upravo za današnji kontekst, kada je jedno od ključnih pitanja kako za znanost tako i šire: živimo li u distopiji i što nakon nje?

Marko Lukić, Sveučilište u Zadru / www.mvinfo.hr