Susret s književnicom Nadom Zidar- Bogadi

Nada Zidar-Bogadi (rođ. 19. veljače 1957. u Zagrebu) u književnom je svijetu poznata kao pjesnikinja, prozaistica i dramska spisateljica čija su djela uvrštena u brojne antologije, zbornike, čitanke, dječje časopise i lektiru. Uz modernu basnu (Sretni cvrčak, 1996.), fantastične priče (Marsovac iz moje ulice, 1996.), realistične pripovijetke (Kiša je moja prijateljica, 1997.), poetsko-prozne priče iz prirode (Lopoč priče, 2003.), maštovite slikovnice (od kojih je ona Volite li životinje dobila 2012. godine nagradu Grigor Vitez) i igrokaze, ova je autorica suvremenu hrvatsku književnost posebno obogatila svojim poetskim zbirkama (Mjesečev sin, 1984., Nikad bliže Mjesecu, 1992., Šešir pun mjesečine, 1994., Sudbina ruže, 1997.). Riječ je i o haiku i senryu pjesnikinji koja je uvrštena i u Antologiju hrvatskog haiku pjesništva Vladimira Devidéa (1996.) i svjetsku antologiju haiku poezije Williama J. Higginsona (Haiku World – An International Poetry Almanac, 1996.). Godine 2011. u Japanu (Osaka) prvi su puta proglašene nagrade Vladimir Devidé za najbolji haiku na engleskom jeziku, a haiku Nade Zidar-Bogadi (Tužna vrba./Svaka je grana tužna/na svoj način.) tom je prigodom pohvaljen.
Živi i radi u Zagrebu.