Susreti

 Rad  „Susreti“ Marice Vitas nastavlja se na njezine prethodne radove kojima je u središtu život biljaka, bilo da ih promatra u okruženju svog obiteljskog vrta prateći izmjenu godišnjih doba ili da ih stavlja u relaciju s ljudima koje poznaje. Ovaj put njezin se interes širi u intimni prostor osobnih narativa.  Dijelom potaknuta iskustvom putovanja po Indiji, novim radom zadire u ustaljene reprezentacije zapadne kulture u kojima je izvanjskost relevantna kategorija procjene značaja.
U prvom dijelu rada  polazeći od ideje preuzete iz indijske duhovne misli da je svaka žena posebna i lijepa kao cvijet, Marica Vitas podriva dominantni patrijarhalni model ženske ljepote u našoj kulturi. Ona poziva žene na posebnu razmjenu: dok im oslikava ruku kanom, one joj pričaju priču o sebi. Za uzvrat dobivaju cvijet kojega mogu zasaditi na svom balkonu ili vrtu. Cvijet je simbol jedinstva osobnosti i ljepote, a prava se razmjena, pravi događaj odvija kroz proces crtanja kada otvoreni položeni dlan posjetiteljice postaje izvor odnosno mjesto kontemplacije, introspekcije, pomnosti... Umjetnica je pritom diskretna, predana  poslu, ona postavlja samo tri jednostavna pitanja kojima poziva svoju sugovornicu na otkrivanje vlastite vrijednosti i značaja. Konačni rezultat  u galerijskoj prezentaciji je foto-kolaž i knjiga umjetnika u kojoj su priče sudionica, zapisane autentičnim jezikom, pridružene bilješkama o biljkama koje je napisala sama umjetnica. Na taj je način svaka žena istovremeno objekt i subjekt rada, publika  i njegova suautorica.  
U drugom segmentu rada, umjetnica dotiče temu spektakla. Sve je u našem društvu predimenzionirano. Važnosti se pridaju vijestima čiji je doseg rezultat ideoloških konstrukcija. Osobni su životi ispunjeni vijestima o tuđim životima ili događanjima na koje ne možemo utjecati  plasiranim putem javnih medija. Marica Vitas, međutim,  prepoznaje kvalitetu vijesti u drukčijim narativima: u pričama o slučajnim susretima, u nekim gestama,druženju s ljudima, uzajamnosti. Njezina umjetnička akcija sastoji se od prenošenja priča s putovanja svoje obitelji čitateljima novina u trenutku dok čekaju na svoje novine u knjižnici.  
Umjetničin višednevni boravak u galeriji/knjižnici dvostruki je proces: u komunikaciji s ljudima ona stvara konačni artefakt, a susreti koje inicira i koji se razrješavaju kao nježni prodori u automatiziranu svakodnevicu, čin su umjetničke proizvodnje.

Irena Bekić

Zadnjeg dana izložbe 2. 5. u 19 sati Marica Vitas će posjetiteljima pričati priče s putovanja uz projekciju fotografija.