Suvremena japanska grafika u Gliptoteci HAZU
Suvremena japanska grafika – 50 umjetnika
11. - 31. listopada 2017.
“… Japanski autori su već dugo vremena prepoznatljivi po vrhunskom tehničkom znanju u izradi grafičke matrice (najčešće u drvu, a kasnije pločama od bakra, cinka, poliestera, litografijama na kamenu i pločama, sitotiska, mezzotinte, suhe igle, bakropisa, aquatinte, vernis-mu i ostalih tehnika ) i principu otiskivanja matrice na papire s tehnikama na „vodenoj bazi“. Na taj način konačni otisak daje prozračnost i liči na akvarel, ali daje i posebne efekte „bokashi“ prijelaza i gradaciju raznih tonaliteta boja od tamnih do najsvijetljih tonova. Tradicionalni drvorez se otiskuje najčešće ručno pomoću „barena“ koji u Japanu zamjenjuje grafičku prešu, a boja se ne nanosi valjcima nego s kistovima. Jezik japanskih motiva također se puno razlikuje od europskog i američkog jer uglavnom proizlazi iz izučavanja prirode i realizma. Mlađi autori inspiraciju crpe više iz japanskog pop arta i jezika stripovskog stila „Mange“. Japanski autori koji su studirali u Europi, najčešće u Francuskoj, gdje su crpili nove tehnike i motive unoseći u tradicionalne motive apstrakciju i ostale „- izme“ koji su determinirali razvoj likovnog jezika 19. i 20. stoljeća. Mnogi japanski autori su poznati baš po svojstvenom kombiniranju zapadnih i istočnih principa u kreaciji i poruci autorskog rada s naglaskom na korištenju japanskog papira ručne izrade, koji je već sam po sebi umjetnički rad. Iskustvo drevnih majstora, poznavanje tradicionalnih tehnika i materijala te povremena suradnja više umjetnika na jednoj grafici je ono što japansku grafiku čini jedinstvenom.
Privilegij je i zadovoljstvo na jednom mjestu vidjeti tako veliku raznolikost tehnika i motiva japanskih umjetnika. Izložba nas vodi na zanimljivo putovanje kroz stoljeća stvaranja s osvrtom na bogatu tradiciju drevne azijske kulture…”
Iz predgovora izložbe: Leon Zakrajšek
11. - 31. listopada 2017.
“… Japanski autori su već dugo vremena prepoznatljivi po vrhunskom tehničkom znanju u izradi grafičke matrice (najčešće u drvu, a kasnije pločama od bakra, cinka, poliestera, litografijama na kamenu i pločama, sitotiska, mezzotinte, suhe igle, bakropisa, aquatinte, vernis-mu i ostalih tehnika ) i principu otiskivanja matrice na papire s tehnikama na „vodenoj bazi“. Na taj način konačni otisak daje prozračnost i liči na akvarel, ali daje i posebne efekte „bokashi“ prijelaza i gradaciju raznih tonaliteta boja od tamnih do najsvijetljih tonova. Tradicionalni drvorez se otiskuje najčešće ručno pomoću „barena“ koji u Japanu zamjenjuje grafičku prešu, a boja se ne nanosi valjcima nego s kistovima. Jezik japanskih motiva također se puno razlikuje od europskog i američkog jer uglavnom proizlazi iz izučavanja prirode i realizma. Mlađi autori inspiraciju crpe više iz japanskog pop arta i jezika stripovskog stila „Mange“. Japanski autori koji su studirali u Europi, najčešće u Francuskoj, gdje su crpili nove tehnike i motive unoseći u tradicionalne motive apstrakciju i ostale „- izme“ koji su determinirali razvoj likovnog jezika 19. i 20. stoljeća. Mnogi japanski autori su poznati baš po svojstvenom kombiniranju zapadnih i istočnih principa u kreaciji i poruci autorskog rada s naglaskom na korištenju japanskog papira ručne izrade, koji je već sam po sebi umjetnički rad. Iskustvo drevnih majstora, poznavanje tradicionalnih tehnika i materijala te povremena suradnja više umjetnika na jednoj grafici je ono što japansku grafiku čini jedinstvenom.
Privilegij je i zadovoljstvo na jednom mjestu vidjeti tako veliku raznolikost tehnika i motiva japanskih umjetnika. Izložba nas vodi na zanimljivo putovanje kroz stoljeća stvaranja s osvrtom na bogatu tradiciju drevne azijske kulture…”
Iz predgovora izložbe: Leon Zakrajšek
