Tebi, o, gluposti ljudska, udaram himnu o bubanj . . .

Danas je gotovo nemoguće govoriti o našoj književnosti, a da se barem u nekom segmentu ne osvrnemo na bogato književno stvaralaštvo hrvatskog književnika Miroslava Krleže.  U ime svevremenosti Krležine misli i djela u Knjižnici Kustošija nastavljamo tradiciju kojom se barem jednom godišnje sjetimo i spomenemo ovoga velikog književnika i intelektualca. Neke od Krležinih misli koje možete pročitati na našim izlozima su:

„Negacija može biti oblik prihvaćanja svijeta.“

„Opijamo se nerazgovijetnim i glupim riječima.“

„Pisati? Što? Fraze? Glupe, bombastične fraze? Govoriti? Kome? Cijelo čovječanstvo već deset tisuća godina ne radi drugo nego govori. Štampati? Kome? Dokazivati? Isto tako nema smisla. Što bi preostalo? Lagati? Gdje su mostovi preko kojih se čovjek može spasiti? U istini? A istina, što je istina…“

Jesmo li mi ljudi uistinu „više glupi i nesretni“ nego što smo krivi kao što to kaže Krleža, ostaje na nama da sami prosudimo i zaključimo, a dotada:

„Nigdar ni tak bilo
da ni nekak bilo,
pak ni vezda ne bu
da nam nekak ne bu.“