Tekst & stil- umjetnost i život

RUŽICA KOPIĆ MIHALIČEK / DOMANO DAR

Ružica Kopić Mihaliček rođena je 12. svibnja 1976. godine u osmeročlanoj obitelji u BiH. Osnovnu školu završava u rodnom posavskom kraju gdje započinje i opću gimnaziju. Ratnim neprilikama odlazi u Njemačku gdje nastavlja srednjoškolsko obrazovanje, maturirajući u jezičnoj gimnaziji u Zagrebu. Selidbe, narav i izgledno misionarska budućnost presuđuju o izboru studija Religiozne pedagogije na Teološkom fakultetu u Zagrebu. Kao apsolvent radi u tajništvu austrijske financijske institucije, gdje po završetku studija i ostaje, preuzimajući zadatke korporativne komunikacije i marketinga. Pokušavajući spojiti zvanje i zanimanje, pedagogiju i marketing, neprofitno i profitno, diplomu nadograđuje magisterijem specijalizirajući neprofitni menadžment i socijalno zagovaranje. Dvanaestogodišnji rad u korporativnom sektoru nesvjesno je gradio vlastiti poduzetnički put rezultirajući osnivanjem vlastite tvrtke Domano DAR d.o.o. 2013. g.
Među raznim treninzima poslovnog, poliglotskog i rekreativnim tipa (Media trening, Udruga Vidi prosudi djeluj, Carpe Diem, PD Matica Zagreb), nalazi se i jedan umjetnički certifikat: oblikovateljica predmeta od keramike na POU Zagreb.  Živi u Laduču sa suprugom i dva sina.


OSVRT NA IZLOŽBU „Tekst & stil – umjetnost i život“

Povodom Dana Jelačića, 23. Dana grada Zaprešića i 20.  Sajma gospodarstva Gradska knjižnica Ante Kovačića iz Zaprešića udomljuje izložbu gospodarskog subjekta poduzetničko-umjetničkog karaktera Domano DAR iz Laduča.
Svaka umjetnost, svako vrijeme i društvo imaju svoj medij izražavanja. Domano DAR za medij komunikacije ne bira papir, već tekstil: kućni, mobilan i uporaban (domano = doma + nositi).
U vrijeme širenja elektroničkih medija, nečitalačke kulture, knjiga koje krase police ili su zatvorene u ladicama, Domano-knjiga je svakodnevno otvorena.    
Domano (dom + anno (tal.) = vrijeme, godina), u ulozi živog notesa, riječju i slikom bilježi bitno, podsjeća i čuva od zaborava.
Kao poslovni subjekt, Domano DAR personalizira i piše korporativne priče, poput ove, o biti knjižnice, književnom stvaralaštvu i umjetnosti riječi Ante Kovačića.
Izložba želi probuditi želju za čitanjem djela domaćih autora te kulturu čitanja općenito. Tematski se širi na Kovačićev rodni kraj te ima i ulogu kulturne i turističke komunikacije i promocije.
Poput Kovačićevog realizma, Domano piše na realnom mediju čija se praktičnost ne ogleda samo u uporabnosti predmeta (jastuk, torba itd.) nego i u primjeni napisanog u vlastitom životu. Dobar medij je pokretan, mobilan i živ, medij koji koristi životu, polučuje povratnu informaciju, reakciju i akciju.
Domano DAR u svojoj manufakturi ne stavlja naglasak na tehniku tiska niti na vrstu tekstila, već na sadržaj i postojanost. Ovdje se ne radi o umjetničkom djelu, već o vizualnom mediju, oživljavanju, aktualizaciji i aplikaciji umjetničkog djela, integraciji umjetnosti i života, spoju starog i novog. Tekstil kao medij komunikacije, za djecu i odrasle, biva informativan i edukativan, duhovan i etičan, praktičan i estetičan.
Umjetnost je bogatstvo naroda. Pisci, književna baština  dar su svim generacijama. Taj dar potrebno je darovati i današnjem naraštaju u nekoj inovativnoj književnoj formi, ne kopirano i digitalno, već originalno: lirski i stilski (tekst + stil = tekstil).
Dom je ogledalo života. Domano je medij komunikacije i edukacije, prosvjetljenja i integracije, čuvanja vrijednog, baštinjenog i vječnog. Mali doprinos hrvatskoj kulturi i baštini.