Tetovaža : bocanje - sicanje - tetoviranje - tatauiranje

Izložba je posvećena vještini i umjetnosti tetoviranja. Izložbeno gradivo prikazuje povijest, motive, značenje i posljedice tetoviranja, te tetoviranje kao motiv u književnim i likovnim djelima. Tu su preslici: prvih tetovaža, najtetoviranijih i najljepše tetoviranih osoba, tetovaže nekih poznatih ljudi i motivi hrvatskoga tradicionalnog tetoviranja.

Bocanje, sicanje ili tetoviranje je oslikavanje ljudskog tijela unošenjem neizbrisivoga pigmenta boje (čađi, mulja, gline) pod kožu grebanjem, urezivanjem ili ubadanjem školjkom, trnom, iglom te nazubljenim čekićem. Riječ tetoviranje u svjetske jezike ušla je iz tahitske riječi tatau, što znači ispravno udarati. Najstariji tragovi tetoviranja otkriveni su na egipatskim mumijama iz II. tisućljeća prije Krista. Prema antičkim piscima (Herodot, Strabon i Tacit), tetoviranje je bilo rašireno i u Europi i to kod Tračana, Grka, Gala, Germana, Brita i Ilira. Rimljani su tetovirali kriminalce i robove sve do kršćanstva.
Uobičajeno je u Africi, Kini, Indiji, Indoneziji, Australiji, Polineziji, a osobita je vještina vidljiva na Novom Zelandu kod Maora (moko). U sjevernoj Aziji pod kožu se uvlače obojene niti, a u Africi se oštrim predmetima usijecaju trajne brazgotine i ispunjavaju pepelom, muljem, drvenim ugljenom ili čađom (afrička skarifikacija). Plemensko tetoviranje je popraćeno kultnim i magijskim obredima i ima posebno značenje: brani od bolesti, nesreće i uroka, obilježava prijelaz u zrelo doba, potvrđuje rang i plemensku pripadnost, a služi i kao ukras. Indijanci srednjeg Brazila i Eskimi tetoviraju udove, a žene Ainu iz sjevernoga Japana ukrašavaju lice brkovima.
Bosanski su katolici počeli s tetoviranjem nakon turskoga osvajanja kako bi se zaštitili od islama. Ćiro Truhelka klasificirao je motive tetoviranja bosanskih Hrvata, među kojima su i oni pogansko-keltskih korijena. U BiH su se tetovirali mladi od 13. do 16. godine i to u proljeće, u vrijeme buđenja prirode, odnosno spolnog buđenja mladića i djevojaka. Najljepši oblici hrvatskoga tradicionalnog tetoviranja nađeni su u BiH u doline Lašve, oko Guče Gore, Rame i Kupresa.
Tetoviranje je u Europi oživjelo nakon geografskih otkrića i prvih kontakata Europljana sa sjevernoameričkim Indijancima i Polinežanima, odnosno nakon Cookove ekspedicije na Tahitima 1769. Pojavilo se među zatvorenicima, vojnicima i mornarima. Godine 1881. u SAD-u je izrađen i prvi električni aparat za tetoviranje. Nakon raspada Sovjetskog Saveza u Rusiji je objavljena knjiga s 36000 tetovaža s tijela zatvorenika, jedinoga prostora političke slobode, gdje se tetovažom razvio tajni politički i kriminalistički jezik.
Danas je tetoviranje općeprihvaćeni način ukrašavanja tijela. Tetovirani ukrasi imaju oblik jednostavnoga geometrijskog ornamenta, figura ili simboličnoga prikaza, a nanose se na lice, ruke, prsa, trbuh, leđa i noge. Tetoviranje prema mišljenjima liječnika dermatologa može biti vrlo opasno, jer može izazvati virusni hepatitis, pa čak i rak kože.

Zbog iznimnog interesa publike termin izložbe produžen je do kraja rujna.
Katalog izložbe javno je dostupan putem servisa za objavljivanje ISSUU.