Tiffany tehnika je način oblikovanja plošnih predmeta i figura, te raznih formi i predmeta spajanjem malih komadića obojenog stakla. Staklo može biti manje ili više transparentno, a spaja se lemljenjem cinom na bakrenu podlogu da se dobije legura bronce na spojevima. Ova tehnika se razvila na temelju tehnike vitraja krajem 19. stoljeća, a jedan je od važnih dijelova umjetničkog izraza razdoblja  Art nouveau i Secesije. Jedan od njenih začetnika, prema kojem i nosi naziv, bio je umjetnik i dizajner Louis  C. Tiffany.