Tiho, o tiho govori nam Cesarić
Tiho, o tiho govori mi jesen:
Šuštanjem lišća i šapatom kiše.
Al zima srcu govori još tiše.
I kada sniježi, a spušta se tama,
U pahuljama tišina je sama.
Možda riječi hrvatskog pjesnika i povjesničara Marina Franičevića najbolje govore o pjesništvu akademika Dobriše Cesarića koji bi ove godine slavio stoti rođendan: "Cesarić i njegova lirika su jedno. Kao što su jedno njegova dubina i jednostavnost, polifoničnost i usklađenost njegove pjesme. Njegov poetski izraz počiva na izvanrednom jedinstvu slike, zvuka riječi i simbolike stvari."
Cesarić, jedan od najvećih hrvatskih pjesnika svih vremena, rođen je u Slavonskoj Požegi, 10. siječnja 1902. godine. Studirao je filozofiju, radio kao kazališni redatelj te kao knjižničar u Školi narodnog zdravlja, da bi poslije Drugog svjetskog rata, godinama bio urednikom u Izdavačkom poduzeću »Zora«. Poeziju je počeo pisati kao četrnaestogodišnji dječak, a njegova prva pjesma bila je „Ja ljubim“. Za prvu zbirku pjesama „Lirika“, objavljenu 1931. godine, dobiva nagradu Jugoslavenske akademije .
Značajan je i Cesarićev prevoditeljski rad s njemačkog, ruskog, talijanskog, bugarskog i mađarskog jezika. Pjesničko djelo Dobriše Cesarića sadrži 10-ak knjiga pjesama te veći broj knjiga iz njegove poezije i prepjeva.
Voćka poslije kiše, Tiho,o tiho govori mi jesen, Povratak Ljubav, Mala kavana, Oblak, Početak proljeća i U suton samo su neke od uglazbljenih pjesama Dobriše Cesarića. (izvor: http://info.hazu.hr/dcesaric_biografija)
