Tisućljeće hrvatskog glagoljaštva na makedonskom

Knjiga obuhvaća tri poglavlja popraćena bogatim ilustracijama i iscrpnom literaturom. Poglavlje Glagoljaštvo i glagoljizam u ranom srednjem vijeku uvodi nas u povijesne okvire ucjepljenja staroslavenske tradicije u naš prostor, cjelovitost jezične, kulturne i književne produkciji glagoljaša te donosi pregled najstarijih tekstova. U poglavlju Glagoljaštvo u razvijenom srednjovjekovlju čitatelj može steći dojam o cikličnom razvoju naših spoznaja o glagoljaštvu, kao i prioritetima pojedinih povijesnih razdoblja kroz koja je posljednih dva stoljeća prolazila hrvatska filologija. Mnogi suvremeni filolozi prihvatili su periodizaciju unutar ovoga razdoblja, a koja je izvorno Hercigonjino djelo. Poglavlje Glagoljica i glagoljaštvo od XVI. do XIX. stoljeća strukturirano je teritorijalno (Lika, Modruša, Zagrebačka biskupija – Pokuplje, okolica Zagreba, mletački posjedi na istočnom Jadranu i dr.). Autor problematizira stereotipe o siromaštvu hrvatskih glagoljaša te predočuje transliteraciju slikovitih dokumenata koji jasno prikazuju bitno drugačije stanje. Ovo razdoblje najmanje je poznato stručnoj i laičkoj javnosti te izaziva osobitu pozornost.

Knjiga je cjelovit prikaz hrvatskoga glagoljaštva od njegovih početaka kada je glagoljica bila najvažnije hrvatsko pismo, kojim su ostvareni tekstovi značajni za početak povijesti hrvatskoga jezika i književnosti, ali i za početak hrvatske pravne i znanstvene tradicije. Prijevodi najvažnijih tekstova zapadnoeuropske književnosti ranoga srednjeg vijeka na hrvatski jezik i mješavinu hrvatskoga i staroslavenskoga jezika, najbolji su dokaz ogromnoga doprinosa glagoljaša mladoj hrvatskoj kulturi (glagoljicom se ostvaruju liturgijski, beletristički, pravni spisi, vodi se crkvena administracija i privatna korespodencija). / Verbum