Tomaš ili bosanski Hamlet
Zdenko Zlatar novo je ime u hrvatskoj dramskoj književnosti. Ni na jednoj od dvije netom objavljene knjige nema životopisne zabilješke te ću ga predstaviti kratko onim što znam iz »usmene predaje«, uz ispriku ako u ponečemu griješim.
Rođen je u Dubrovniku. Stjecajem obiteljskih prilika (majka se preudaje) školuje se u Chicagu, u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je i doktorirao te predavao povijest kulture i književnosti na tamošnjem sveučilištu, a zatim na sveučilištu u Sidnayu, u Australiji. Umirovljen kao profesor povijesti, nastanjuje se u Dubrovniku, no iz Sidneya ga traže da nastavi svoja predavanja za koja nemaju zamjenu. Kani nastaniti se u Zagrebu. Poliglot je, pa i lingvist, uočljivo nedostižni znalac osobito povijesti Dubrovnika i Bosne. Osvjedočeno je hrvatski rodoljub.
Ova njegova »epska drama«, kako je s razlogom podnaslovio, doista je epska. Na 129. stranici, dijalozi koji su svi u deseteračkim i jedanaesteračkim stihovima; SAV ZBOR USTANE I STOJI NA NOGAMA PREKRŠTENIH RUKU - OSTAJE I ŠUTI DOK GOST RADIN I KARIJATIDE ZBORE:
Pa prije, sinko, Tvog posljednjeg ,Zbogom’
Pred mojim stećkom mladu pogni glavu
Pa mi izusti molitvu pred Bogom
Onu JEDINU - i JEDINU PRAVU (50)
SVA SCENA ZAMRZNUTA. ZASTOR VRLO POLAKO PADA. To je svršetak drame.
