Tomislav Brajnović: Zakon ljubavi i knjiga života

Zakon ljubavi i knjiga života
 
„Zakon ljubavi i knjiga života“ najnoviji je rad Tomislava Brajnovića kojim autor nastavlja svoja dosadašnja propitivanja i preokupacije interpretacijom, definiranjem i redefiniranjem kulturnog i povijesnog naslijeđa. Pri tome uvijek traga za prvim značenjem koje je često zakriveno slojevima povijesnih preformulacija. Njih će pak brutalno dezavuirati radikalnim destruktivnim činovima poput paljenja, kidanja, razbijanja („Drveni anđeo“, „Buddhas of Bamyian“, „Pregate per la pace“) ....
 
U „Zakonu ljubavi i knjizi života“ prelazi na postupak koji je u jednakoj mjeri agresivan i kreativan: reciklira knjige „Tuđman, prva politička biografija“ i  Ustav Republike Hrvatske i od njih pravi novi papir. Činjenica da su oba teksta u stvari političke konstrukcije kojima su povijesno i političko okruženje u kojem su nastali ili priroda žanra pribavili visoku razinu kredibiliteta ukazuje na njihovu prirodu konstrukta. Upravo ta uvjetna relevantnost dokumenta bilo da se radi o  biografiji bivšeg predsjednika, čiji je lik u određenim okolnostima hipertrofirao u oca nacije izjednačenog s državom, domoljubljem i sličnim kategorijama ili o najvišem državnom pravno-političkom zakonu,  okupira Brajnovića. On se zalaže za istinu. Pokušava ju izlučiti iz nakupina konteksta, osloboditi vulgarizacije. Fizički postupak recikliranja simbolički je proces pročišćenja, svojevrsna mentalna reciklaža. Na djelu je obrtanje pa i vremenska inverzija. Brajnović nas vraća na početak stvari, u stanje prije riječi. Napisani tekst koji je povijesna ili pravna konstrukcija, fizički dezintegrira do nultog stupnja – praznog, čistog, neispisanog papira.
Papiri, nastali u umjetničkom činu proizvodnje, izloženi su artefakti naziva koji upućuju na vrijednosti od kojih treba početi i kojih valja biti svjestan. „Zakon ljubavi“ i „Knjiga života“ . U gruboj strukturi praznih listova tragovi su bivših knjiga (kao da bi potpuni zaborav bio moguć!). Istovremenost starog i novog. Prilika za istinu, promišlajne o relativnosti i apsolutu...
 
Svjestan stalnog inficiranja duhovnosti dnevnopolitičkim, konzumerskim i raznim  ideologijskim virusima i manipulacijama, Brajnović izabire strategije kojima ih u svom umjetničkom radu raskrinkava ne bi li održao mjeru duhovnih iskustava i etičkih vrijednosti potrebnih društvu. 
 
 
Irena Bekić

http://www.brajnovic.com/ 



 




 fotografije: Sandra Vitaljić