Tomislav Šilipetar: Predaja - Surrender

Izlozi knjižnice predstavljaju akademskog slikara Tomislava Šilipetra ciklusom crteža pod naslovom Predaja - Surrender.

PREDAJA- SURRENDER

"Ljudski lik u izbezumljenom stanju. Izgubljen u prostoru i vremenu; više ne vjeruje u svoje postojanje. U koliziji je između vlastitih osjećaja i okoline. Predstavnik ljudske vrste umoran je od kaosa i nemogućnosti mirenja svog simbolskog svemira - koji je za svaku jedinku drukčiji - sa sustavom kojem nužnošću pripada.
U ovim radovima autor se pokušava prilagoditi okolini, a sačuvati vlastiti identitet. Identitet je individualno svojstvo pojedinca, zadnja stanica i posljednji razlog života u ovoj dimenziji postojanja. Kako opstati, svakodnevno preživjeti i djelovati u nametnutom sustavu, a ostati svojstven sebi, samosvjestan. Autorov proces prilagodbe težak je i konfuzan. Crtež je popunjen intenzivnim sadržajima, a osjećanje svijeta i emocije svedene su ujedno na zamućene i jasne simbole ispunjene crnim tušem te iscrtane grafitom. Crtež je reduciran. Vrlo je jednostavan, a u pojedinim primjerima Šilipetar ilustrativno naglašava poantu i simboličko značenje koje proizlazi iz potrebe za razumljivom i preciznom komunikacijom. Umjetnik ističe dijelove tijela poput predjela trbuha, odnosno crijeva, kako bi ukazao na psihofizičke procese u tijelu koje svi doživljavamo prilikom stresnih situacija, gubitka bliske osobe, alijenacije, patnje, bolesti ili samoće. Izgubljenost je manifestirana znakom grada, rasterom zgrada i prozora s naglašenim izgrebanim linijama. Bijela linija u tom psihotičnom deliriju - loopu - djeluje poput naznake iscjeljenja unutarnjeg stanja te kao početak suradnje i interakcije između sustava i identiteta. Izraženu samoću, samotnost i nemogućnost nalaženja smislenosti vidimo u prikazima stilizirane i pomalo karikirane ležeće figure okružene rešetkama i zatvorenim crnim plohama. Pojavljivanje dvostrukog lica i vrištećih usta iz kojih izlazi grafizam zvukova, kao i ruku koje traže izbavljenje, oslanja se na emoji vizualni tip prikaza. To je simbolika djeteta koje pruža ručice prema majci, a majka je utočište i sigurnost. Autor koristi istu gestu u opredmećenju razapete egzistencije. Njegovi likovi često su savijeni u fetalni položaj; deformirani su i svijeni, što je blisko prikazu razvoja ljudskog embrija. Cijelim nizom radova provlači se grafički znak X koji simbolički i višeznačno ne ostavlja dojam poništavanja zbiljnosti ili pomisao smrti, već označava postojanje u stvarnom prostor-vremenu. Izgleda poput markacije - označavanja koje upućuje na povremene trenutke prisutnosti i bivanja tijekom prijelaza i transformacije u drugo i drukčije stanje svijesti."


Tomislav Šilipetar rođen je u Zagrebu, Hrvatska. Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu završio je 2014. godine u klasi Igora Rončevića na slikarskom odsjeku uz titulu magistra slikarstva. Godine 2015. postaje član HDLU-a, a od tada sudjeluje na brojnim grupnim izložbama te ostvaruje značajan broj žiriranih samostalnih izložbi. Dobitnik je Rektorove nagrade za izvrsnost 2013. godine, kao i niza drugih priznanja za svoj doprinos umjetnosti, kako u Hrvatskoj, tako i na međunarodnoj sceni. U svom radu koristi pretežno akril, istražujući teme samoće, izolacije i ljudske egzistencije unutar društva koje osuđuje. Njegov umjetnički stil karakterizira preferencija za lazurnost i liniju, kojima se suprotstavlja klasičnim akademskim tehnikama i pristupima slikarstvu, naglašavajući potragu za izražajem izvan „kalupa“. Izlagao je u Sloveniji, Poljskoj, Litvi, Srbiji, Kanadi i SAD-u, gdje također ima brojna objavljena djela u različitim umjetničkim magazinima i tako aktivno promovira suvremenu hrvatsku umjetnost.
Od 2016. godine ima status samostalnog umjetnika.