Tragom prijevoda

Tribina 12.11.2018. | ponedjeljak Knjižnica i čitaonica Bogdana Ogrizovića Početak događanja: 17.00 sati Društvo hrvatskih književnih prevodilaca
Posljednja ovogodišnja tribina u ciklusu Tragom prijevoda donosi nam dvije vrsne prevoditeljice, i dva važna romana s posebnim mjestom u frankofonskoj i svjetskoj književnosti. Jedan je neosporni klasik, drugi je u dijalogu s neospornim klasikom, a oba su vrijedna i važna jer pokazuju da aktualnost i nadahnuće dobre književnosti nemaju rok trajanja.
 
Otkad je napisan 1942. g. pa do danas, Stranac Alberta Camusa ušao je u kanon, u lektiru i upisao se u kolektivnu povijest. Sedam desetljeća poslije, alžirski novinar i pisac Kamel Daoud prvi stupa u dijalog s primarnim tekstom, replicira mu u istome žanru i dekonstruira ga iz alternativne pripovjedačke vizure. Meursault, protuistraga priča priču bezimenog Arapina kojega je ubio glavni junak Camusova romana. Prevoditeljica Mia Pervan također je morala stupiti u dvostruki dijalog: i s originalnim Strancem, i s njegovom prevedenom verzijom. Ispričat će nam na koji je način to učinila, koliko je dvostrukosti bilo u tom poslu i s kojim se prevoditeljskim izazovima susretala, ali i o relevantnosti oba romana u svijetu identitetske i migrantske krize današnjice.
 
Za razliku od svoga suvremenika Alberta Camusa, Henri Bosco nije se upisao ni u kanon ni u lektiru na ovim prostorima, mada ga svjetska povijest književnosti spominje kao jednoga od najintrigantnijih pisaca 20. stoljeća u Francuskoj. Dobitnik je Velike nagrade za književnost francuske akademije za životno djelo i četiri je puta nominiran za Nobelovu nagradu. Opus mu je velik, ali knjiga koja je prevoditeljicu Željku Čorak „najintenzivnije uvukla i u kojoj je dugo boravila" bio je Malicroix. Objavljen 1948., s razlogom je opisan kao književni „slow food", roman usporavanja i zadobivanja vremena u svijetu koji nezaustavljivo grabi isključivo naprijed. U ulozi prevoditeljice, Željka Čorak opisat će nam na koji je način putovala s ovim romanom i kroz njega, kako je bilo stanovati usred njegovih beskrajnih pridjeva i kratkih, ali značenjem bremenitih rečenica, i je li se moguće – jednom kad je prijevod završen – iseliti iz ovako prostranoga teksta.