Tragovima duše

Tekstovi Nikice Anić višestruko su zadani kontekstom unutar kojeg tiho diše sveobuhvatna metafora ženstva, sa svom svojom pričom o oslobođenju, kozmičkom povjerenju, vraćanju na ishodište svega, povratku na vrutke ljubavi. Njen umjetnički senzibilitet sastoji se u sposobnosti uočavanja i mapiranja onih sitnih detalja svakodnevnog života, nekih davno izgovorenih riječi, zaboravljenih dodira i mirisa, studentskih ulica, čineći od prostora svojih zapisa poseban svijet, prebogat značenjima, zaokružen, autentičan i moćan u svom književnom solilokviju. Ispod vanjskog okvira pjesme ili priče autorica uvijek donosi natruhe svoje osobne ispovijesti, bilo u obliku refleksivne balade ili razarajuće himnične granate, bačene odjednom i snažno na granicu koja dijeli stvarno i snovito, realno i distopijsko, tužno i radosno, dok pohlepno ispija svaku minutu iz posude u koju je natočen dan.

U vremenima kad su nježnost, naivnost i idealizam postali predmet svakodnevne poruge, kad su predrasude postale razlog zatomljivanju osjećaja, kad je sveukupnost međuljudskih odnosa svedena na lajkove i emotikone, Nikica Anić kao neka neposredna, srdačna susjeda koja te uporno svaki dan zove na kavu, resetira i rastvara taj i takav svijet, svodi ga na točkasti osjećaj bivstovanja, na međusobno povezani niz sugestivnih slika, donoseći male priče o ljudskoj strasti i krhkosti. Donosi tišinu neizvjesnosti, ovlašne dodire i onaj tren kad oko zaiskri, a pogled valja skrenuti u stranu.

Knjiga Nikice Anić nosi naziv ‘Tragovima duše’ i sadrži dvadeset pjesama i četiri prozna teksta. U njima Nikica nadahnuto progovara o pitanjima koja su duboko ukopana u život naš svagdašnji, o sudaru cijelog niza svjetova koji prožimaju jedan ljudski vijek, o ženama u dominantno muškom svijetu, o majčinstvu, pjesništvu, odrastanju, pandemijama, ratovima. U tematskom smislu i više je nego jasno da je ova knjiga hommage ljepoti, čarobna posveta ljubavi. Ljubavi koja se ne uzvisuje, koja je senzualna, zaigrana i začuđena, ona ukradena ljubav koja sobu ko’ mirisnu bundevu, pretvara u kočiju što putuje kroz noć. / prof. Pavo Jančić