Tribina Susret svjetova

 Meksička Opatica i pjesnikinja Sor Juana Ines de la Cruz (1648/51 - 1695), čije su samostanske sobe bile ispunjene glazbenim, astronomskim, matematičkim instrumentima i knjigama (imala je 4000 knjiga, u to vrijeme najveću biblioteku u Novom svijetu), kroz svoja iznimna djela i mučeničku borbu za ženska prava na studiranje i kreativno stvaranje u surovom okružju takozvanog Novog svijeta, dolazi nam danas kao gošća iz prošlosti, istina, ali gošća koja poput Queveda, jednako pripada i suvremenom dobu.
Njene ljubavne i religiozne pjesme iz dragovoljnog izgnanstva zazvonit će svojom ljepotom krajem Zlatnog doba književnosti na španjolskom i lakoćom preletjeti prazninu od tristo godina i uskrsnuti u 20. stoljeću, u novom velikom dobu španjolske poezije; uz Machada, Unamuna, Albertija, Alexaindrea, Jimaneza, Nerudu, Hernandeza, Guillena...
Robert Graves je zapisao: "svakih nekoliko stoljeća pojavi se jedna žena iznimnog poetskog genija, koji se može prepoznati po tri iste sekundarne osobine: Sappho sa Lesboa, Liadan iz Cokaguineya i Juana Ines de Asbaje u svom su sestrinstvu istovjetne po učenosti, ljepoti i samoći."