Tribina Tragom prijevoda

Društvo hrvatskih književnih prevodilaca svojim temeljnim zadatkom shvaća promicanje prevodilačke struke na hrvatskoj kulturnoj sceni, a kako to bolje ostvariti nego tragom iznimnih prijevoda? S tim ciljem Društvo je pokrenulo tribinu na kojoj se u nekoliko termina tijekom godine predstavljaju po dva zaslužna prijevoda koji u javnosti nisu dobili primjeren i zaslužen prostor. Svim je tim prijevodima zajednička golema predanost njihovih prevoditelja koji su im pristupili oboružani strpljenjem i nadahnućem, istodobno pedantni i kreativni. U vremenu kada mediji zaboravljaju čak i navesti prevoditeljevo ime, nužno je usmjeriti reflektorski snop i na tog vječnog „stvaraoca iz sjene", kako zaslužni prijevodi ne bi bili tek mala kap koja će nečujno kapnuti u more tiskanih knjiga.
Listopadska tribina Tragom prijevoda predstavit će sljedeće naslove:
 
Paralelne pripovijesti, Péter Nádas, prijevod: Xenia Detoni, Fraktura 2012.
U središtu Paralelnih pripovijesti, romana neslućene dubine i širine koji zahvaća dvadesetostoljetnu povijest srednjoeuropskih naroda – Mađara, Židova, Nijemaca i Roma – nalaze se osobne priče trojice prijatelja te njihovih obitelji, prijatelja i poznanika, čije se životne silnice dotiču na najneobičnijim mjestima i u najneočekivanijim situacijama. Mreža osobnih drama, sreća i tragedija koju Nádas plete oko Ágosta Lippaya Lehra, Hansa von Wolkensteina i Andrása Rotta gusta je i proteže se od Berlina 1989. do Budimpešte prije rata pa preko nacističkih logora i eugeničkih instituta do Mađarske revolucije 1956.
Paralelne pripovijesti roman su u kojem se savršeno dotiču eros i tanatos, u kojem je tjelesno i seksualno magično spojeno s filozofskim i povijesnim iskustvom. U ovome monumentalnom romanu s nezaboravnim likovima koje osjećamo kao dio svoje osobne povijesti neprestano se suočavamo s osobnim i kolektivnim dvojbama, moralnim pitanjima pravednosti, krivnje, sreće i nesreće. Péter Nádas napisao je knjigu koja opisuje život onakav kakav jest – kaotičan, nabijen strašću i natopljen tjelesnošću. Paralelne pripovijesti nastajale su osamnaest godina i istinsko su djelo književnog majstora koje je čudesno stvarnije od života samoga.
 
Svjetlo za duhove, Joseph O'Connor, prijevod: Alenka Mirković-Nađ, Fraktura 2013.
Godine 1907. se u legendarnom dublinskom kazalištu Abbey susreće dvoje ljudi čija će veza protresti grad šaptom i glasinama. Molly Allgood, mlada je, lijepa i buntovna glumica skromna podrijetla, ali s talentom i snom o slavi. Ne nedostaje joj udvarača, ali iza zastora svoga života uvest će samo jednoga, pjesnika i mučaljivoga genija Johna Syngea.
No sredovječnog pisca i mladu glumicu ne dijeli samo velika razlika u godinama, staleškoj pripadnosti i vjeroispovijesti. Dijeli ih i karakterni jaz, a njihovoj turbulentnoj, okrutno-nježnoj vezi protive se obje njihove obitelji, društvo i, konačno, sudbina sama.
Dok mnogo godina poslije, tonući u izmaglici mamurluka, luta zimskim Londonom i rukama starice prebire po svome albumu s uspomenama, Molly iznova budi duhove – rasplamsava dva iznimna života i strast koja ih je pokretala.
Predstava sjena koju nam donosi Irac Joseph O'Connor, jedan od ponajboljih europskih pisaca današnjice, ljubavna je priča zasnovana na istinitim događajima, a svjetlo ovoga romana sačuvalo ju je od zaborava.