Tribina Trećeg programa Hrvatskog radija
U travnju je ove godine Matica hrvatska Vladi Republike Hrvatske uručila Nacrt prijedloga Zakona o hrvatskom jeziku koji je izradila matičina radna skupina predvođena prof. dr. Mariom Grčevićem. Početkom kolovoza Vlada je predstavila konačan prijedlog Zakona izrađen prema matičinu Nacrtu, a pokrenuto je i javno savjetovanje u koje su se uključila brojna hrvatska kulturna i stručna udruženja te znanstvena zajednica. Prijedlog Zakona definira da hrvatski jezik: „
obuhvaća suvremeni nadregionalni hrvatski standardni jezik (koji se tradicionalno zove i hrvatskim književnim jezikom i hrvatskim jezikom) u svim svojim funkcionalnim stilovima, jezik cjelokupne književne baštine na hrvatskom jeziku (na glagoljici, bosančici i latinici)“. Najznačajnije novine koje zakonski prijedlog donosi odnose se na obvezu javne komunikacije na hrvatskom standardnom jeziku i u tom svojstvu upošljavanje lektora u svim tijelima javne vlasti i dražavne uprave. Zakonskim prijedlogom Vlada se obvezuje na donošenje Nacionalne jezične politike u roku od dvije godine po donošenju Zakona. Također, ako Hrvatski sabor izglasa novi Zakon o hrvatskom jeziku, Vlada će imenovati Vijeće za hrvatski jezik koje će imati zadaću skrbiti o hrvatskom jeziku, promicati kulturu hrvatskoga jezika u službenoj i javnoj uporabi i koje će se baviti pitanjima zaštite bogatstva hrvatskoga jezika, kao i raznolikosti narječnih idioma te njihovih specifičnih funkcionalnih uporaba. Iako predlagatelji ističu kako Zakon neće biti niti restrikivan niti normativan, da se njime ne krše odredbe Ustavnoga zakona o pravima nacionalnih manjina ni Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina, da Zakon neće uređivati privatnu komunikaciju te da Zakon ne će predstavljati novi izdatak za državni proračun, u javnosti su se pojavile brojne kritike ovoga prijedloga. Dio stručnih udruženja i znanstvene zajednice ističe kako je donošenje zakona nepotrebno jer je sve što Zakon uređuje već uređeno drugim zakonima te kako će buduće Vijeće za hrvatski jezik imati ulogu svojevrsne jezične policije. U javnosti se također propitivala i opravdanost odredbi o nužnosti upošljavanja lektora u svim tijelima javne vlasti i državne uprave.
Je li Hrvatskoj potreban Zakon o hrvatskom jeziku? Što donošenje Zakona znači za hrvatski jezik, što za jezičnu, kulturnu i općenacionalnu politiku Hrvatske te kako će teći primjena Zakona? Hoće li Vijeće za hrvatski jezik moći ispuniti zadaće koje mu se daju u Zakonu? Kakva je bila dosadašnja i kakva bi trebala biti buduća hrvatska jezična politika? Što donošenje ovoga zakona znači u širem nacionalnom i europskom kontekstu?
