U potrazi za zlatom

U ljubavnim pjesmama suvremenog hrvatskog pjesnika Seada Begovića prepoznajemo zaljubljenost lirskog subjekta bez zašećerenih suza i ishitrenih osjećanja ponad stereotipnog poimanja žene kao idealiziranog kozmosa. Begović neće narcisistički pjevati o ljubavi prema drugom pjevajući o ljubavi prema sebi. Ljubav i ljubavna pjesma ovdje neće poslužiti za vlastite egoistične i pokajničke, odnosno trijumfalne autoterapeutske svrhe, dapače, u ovim ćemo pjesmama i uz takav nasljeđeni stav naići i na posve antifalocentrične doživljaje i to iz pozicije žene kao što je to predočeno u ciklusu „Iz Evinog Notesa“. Pjesnik bez obuzdavanja iskazuje svoju mladenačku ljubavnu strast u izgaranju, srednjedobnu dramatizaciju ljubavi u dualnom odnos sa svojom životnom družicom te trećedobnu supružničku ovisnost i preispitivanja prijeđena puta na kojem se zadobilo mnogo ozljeda i na kojem se mnogo toga pogubilo, ali je i mnogo toga pronađeno te sjaji kao zlatnik.
Knjiga je zamišljena kao knjiga posvetnica, no, to je tek izlika ne bi li se progovorilo o poteškoćama i ushitima one ljubavi koja bi trebala gledati kroz nas – bez zapreka. Koriste se, naravno, vlastita i tuđa iskustva kroz humornu, ponekad sarkastičnu, ironijsku i nadasve slikovitu autoironijsku percepciju. Začudo, bit će tematizirana i pozicija predatora i grabežljivca u ljubavi, no, začudni osjećaji, pritom, proishode iz jedinstvene ognjica ljubavi i bit će predočeni tek uz odriješitu erotiku tijela i seksualnost koju afektivno koči, ako to uopće može, tek ono što u ovom trenutku suvremenosti nazivamo moralnošću, to jest, civilizacijom ljubavi.           
                                                                            Dražen Katunarić