U sjećanje na Mirka Tomasovića (Split, 6. studenoga 1938. - Zagreb, 7. svibnja 2017.)
Mirko Tomasović rodio se 6. studenoga 1938. u Splitu. Studirao je komparativnu književnost i francuski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1959. - 1963.), a nakon diplomiranja radi na gimnaziji "Dinko Šimunović" u Sinju, te kao urednik časopisa Vidik i novinar u brodogradilištu Split. Od 1971. do 1999. nastavnik je na Odsjeku za komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Umirovio se 1999. godine u zvanju redovitoga sveučilišnog profesora. 2000. godine izabran za redovitog člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Razredu za književnost.
Prve je radove počeo objavljivati 1957. godine (prijevode, članke, studije, rasprave iz književnosti). Surađuje u hrvatskim književnim časopisima, zbornicima, stručnim glasilima prilozima iz svoje struke te u nekim inozemnim. Tiskano mu je dvadesetak knjiga znanstveno-stručnog usmjerenja te petnaestak knjiga prepjeva poezije s talijanskog, francuskog, španjolskog i portugalskog jezika. Posebno se bavi proučavanjem "oca hrvatske književnosti" Marka Marulića, o kojem je objavio pet knjiga. Predavanja o Maruliću držao je na mnogim europskim sveučilištima, te u Americi (Washington) i Kanadi (Toronto). Tomasović je možda i najpoznatiji kao vodeći hrvatski ekspert za Marka Marulića, kojem je posvetio pet knjiga i bezbroj radova, a bio je jedan od ključnih ideatora osnivanja Marulianuma - znanstvene ustanove za izučavanje Marulića u Splitu.
Tomasović se, međutim, bavio i drugim starim hrvatskih piscima, ali i piscima 19. stoljeća, od iliraca do Šenoe. Tomasovića su zanimali i važni likovi hrvatske književne znanosti. Još 70-ih doktorirao je i objavio knjigu o Mihovilu Kombolu, bavio se Jagićem, Hergešićem i drugima.
I Tomasovićev je prevoditeljski rad golem. Bio je jedan od rijetkih hrvatskih prevoditelja koji se laćao nepregledna i nezahvalna posla prevođenja epike, pa je tako među ostalim preveo dva kanonska djela renesansne epike, Camoesove "Luzitance" s portugalskog te "Oslobođenog Jeruzalema" Torquata Tassa s talijanskog, za čiji je prijevod osvojio Nacionalnu nagradu talijanskog Ministarstva kulture.
Jurica Pavičić za Jutarnji list
Prve je radove počeo objavljivati 1957. godine (prijevode, članke, studije, rasprave iz književnosti). Surađuje u hrvatskim književnim časopisima, zbornicima, stručnim glasilima prilozima iz svoje struke te u nekim inozemnim. Tiskano mu je dvadesetak knjiga znanstveno-stručnog usmjerenja te petnaestak knjiga prepjeva poezije s talijanskog, francuskog, španjolskog i portugalskog jezika. Posebno se bavi proučavanjem "oca hrvatske književnosti" Marka Marulića, o kojem je objavio pet knjiga. Predavanja o Maruliću držao je na mnogim europskim sveučilištima, te u Americi (Washington) i Kanadi (Toronto). Tomasović je možda i najpoznatiji kao vodeći hrvatski ekspert za Marka Marulića, kojem je posvetio pet knjiga i bezbroj radova, a bio je jedan od ključnih ideatora osnivanja Marulianuma - znanstvene ustanove za izučavanje Marulića u Splitu.
Tomasović se, međutim, bavio i drugim starim hrvatskih piscima, ali i piscima 19. stoljeća, od iliraca do Šenoe. Tomasovića su zanimali i važni likovi hrvatske književne znanosti. Još 70-ih doktorirao je i objavio knjigu o Mihovilu Kombolu, bavio se Jagićem, Hergešićem i drugima.
I Tomasovićev je prevoditeljski rad golem. Bio je jedan od rijetkih hrvatskih prevoditelja koji se laćao nepregledna i nezahvalna posla prevođenja epike, pa je tako među ostalim preveo dva kanonska djela renesansne epike, Camoesove "Luzitance" s portugalskog te "Oslobođenog Jeruzalema" Torquata Tassa s talijanskog, za čiji je prijevod osvojio Nacionalnu nagradu talijanskog Ministarstva kulture.
Jurica Pavičić za Jutarnji list
