Vera Vujović - Tintana olovka
Predstavljanje knjige
04.12.2014. | četvrtak
Knjižnica Ivane Brlić Mažuranić
Početak događanja: 18,30 sati
Odjel za odrasle
Vera Vujović
U Knjižnici Ivane Brlić Mažurnić u četvrtak 4. prosinca 2014. u 18,30 sati održat će se predstavljanje zbirke poezije Tintana olovka autorice Vere Vujović. Vera Vujović dobitnica je Kiklopa za najbolju dječju knjigu 2006. godine: Nikola Tesla - snovi koji su nam donijeli struju. Objavljuje poetske i prozne tekstove u časopisima za kulturu i u radijskim emisijama. Objavljuje književne prijevode s francuskog i engleskog jezika, a za Hrvatski radio i časopise prevodi poeziju. Zbirku Tintana olovka objavila je izdavačka kuća Funditus. Pored autorice zbirku će predstaviti urednica Irena Matijašević i nakladnica Tajana Obradović, a pjesme će čitati Davorka Vuković, prof.
Imaginacija Vere Vujović je začuđujuće konkretna i čini se da je cijeli izvanjski svijet metafora za ono unutrašnje te da su sve njegove komode, zidovi, vrata ili ulice zapravo vodiči za arhitekturu duše. Ono što je začudno je preciznost te metaforike, koja dopire do detalja poput „dodirnice priškrinutih vrata i tame zida“. Zbirka koju imamo pred sobom je toliko minuciozno točna da prelazi u neku vrstu hermetičnosti i zakučastosti. Naizgled paradoks, ali nije. U vremenima površnosti i olakih tvrdnji, sabranost srednjovjekovnog ilustratora je začudna, a svi pomni sitni potezi ne vide se dobro pri površnom čitanju.
Bez imalo koketerije s čitateljem, bez ustupaka modi, ova zbirka nosi dah nekog prošlog vremena, u kojem je riječ bila točno i precizno plovilo za plovidbu rijekom, ili prevaljivanje udaljenosti od jedne do druge obale. Jesu li stvari doista takve kakvima ih vidimo? – pita se pjesnikinja, a mi joj odgovaramo: nisu. Svatko ih vidi na svoj način, a neki put između očiju i svijeta umećemo knjigu i ako je to, kojim slučajem, knjiga iluminiranog rukopisa, možemo reći da smo sretni i zadovoljni.
Irena Matijašević, urednica zbirke
Imaginacija Vere Vujović je začuđujuće konkretna i čini se da je cijeli izvanjski svijet metafora za ono unutrašnje te da su sve njegove komode, zidovi, vrata ili ulice zapravo vodiči za arhitekturu duše. Ono što je začudno je preciznost te metaforike, koja dopire do detalja poput „dodirnice priškrinutih vrata i tame zida“. Zbirka koju imamo pred sobom je toliko minuciozno točna da prelazi u neku vrstu hermetičnosti i zakučastosti. Naizgled paradoks, ali nije. U vremenima površnosti i olakih tvrdnji, sabranost srednjovjekovnog ilustratora je začudna, a svi pomni sitni potezi ne vide se dobro pri površnom čitanju.
Bez imalo koketerije s čitateljem, bez ustupaka modi, ova zbirka nosi dah nekog prošlog vremena, u kojem je riječ bila točno i precizno plovilo za plovidbu rijekom, ili prevaljivanje udaljenosti od jedne do druge obale. Jesu li stvari doista takve kakvima ih vidimo? – pita se pjesnikinja, a mi joj odgovaramo: nisu. Svatko ih vidi na svoj način, a neki put između očiju i svijeta umećemo knjigu i ako je to, kojim slučajem, knjiga iluminiranog rukopisa, možemo reći da smo sretni i zadovoljni.
Irena Matijašević, urednica zbirke
