Vesna Špoljar: Intimna priča

„I površan, letimičan pogled na izložene fotografije ostavlja višestruku upitanost o mediju. Jesu li to fotografskom tehnikom obrađene slike, neke pastele ili lirski korištena tempera, akvarel? Fotografija obično bilježi „gotov“ prizor, nešto prepoznatljivo u naravi, u okruženju promatrača. Jesu li ovi radovi istraživanje mogućnosti fotografskog medija ili je riječ i o pronalaženju neke nove mjere vlastite umjetničke ekspresije? Autorica na to odgovara kako crtati i slikati ne zna te se zato služi fotografijom. Prizori iz umjetničke radionice Vesne Špoljar ne postoje, oni su pomno prikupljani i potom sastavljani u sugestivnim suodnosima. Bodljikave žice, lutke, cvijeće, suho lišće, trava, lanci… tako spajanih kadrova nema u okruženju, oni su stvarani, slagani. Autorica prizor ne bilježi, ona stupa u aktivan odnos s njime i transformira ga u vlastitom osobnošću obojeni izraz. Različiti predmeti koji se prepleću u obojenim kvadratima govore o meditativnom prohodu označenom naročitim točkama - oštrim vrhuncima osobnih slabosti i kriza. Vesna Špoljar u džepove svojih unutarnjih putovanja sakupila je mnogo. U svojemu prolasku crvenilom kakvo nastaje i pod kapcima čvrsto zatvorenima pred suncem, kao i od boli, moguće je uočiti slojeve intimnih iskustava. Izvanjšteni, pokazani, takvi prizori ne-prizori koji stavljaju težište na nešto zatvoreno u dubinu osobe, omogućuju poistovjećenje s proživljenim koje se dogodilo, omogućuju prepoznavanje, pronalaženje sličnosti s nečim što je doživio i proživio netko drugi. Tako iz najunutarnjijeg mjesta doživljaja, gotovo utrobnog, u svijet izlazi mogućnost empatije, su-osjećanja. Otvara se mogućnost izgovaranja, pripovijedanja, svjedočenja. Ove radove zato i ne gledamo kao fotografije, već kao vizualnu poeziju intimnog nadahnuća koja u sebe može osmozom povući i promatrača.„
Milena Ajduković: Fotografije kao vizualna poezija intimnog nadahnuća, 2022.

Vesna Špoljar, profesor engleskog i hrvatskog jezika i književnosti, uz profesorsku karijeru u Školi stranih jezika Sova, poznatoj Varšavskoj, prije dvadesetak godina počinje se aktivno baviti umjetničkom fotografijom.
Od 2017. godine nositeljica je počasnoga zvanja AFIAP (Artiste FIAP, Majstor umjetničke fotografije) koje joj dodjeljuje Međunarodna federacija fotografske umjetnosti sa sjedištem u Parizu. Sudjeluje na oko 600 većinom selektiranih skupnih izložbi kod nas i u svijetu, a priredila je i 21 samostalnu. Dobitnica je 112 nagrada i priznanja. Na recentnim izložbama predstavlja svoje omiljene koncepte, fotografije višestrukih ekspozicija i metaforičkih poruka “Herbarij snova” i “Intimna priča”. Sudjeluje na selektiranim projektima HDLU-a Istre 2022., 2023. i 2024., na selektiranoj izložbi Trijenale autoportreta u Galeriji Prica, Samobor 2024., te na Festivalu inovativnih umjetničkih praksi KAF, Čakovec 2022. i 2023. Na selektiranoj izložbi ULUPUH-a 2025. u svojstvu je gosta. Radove objavljuje u knjigama, naročito monografijama, kalendarima, turističkim brošurama i časopisima /Poezija, The Split Mind, DigitalFoto Magazin, FineEye/.
Prošle godine Galerija Modulor realizira uz potporu Ministarstva kulture i medija njenu izložbu “Dva lica grada”, gdje se prikazuje kontrast novoga i staroga u Zagrebu.

Otvorenje izložbe: petak, 25. travnja 2025. u 18 sati