Vezom kroz vrijeme
Izložba
17.11.2026. - 12.12.2026.
Knjižnica Dugave
Odjel za odrasle
Ksenija Bedeković (Ksenija Simply)
Moja ljubav prema šivanju i ukrašavanju različitih materijala motivima započela je još u djetinjstvu. Tu su mi ljubav prenijele moje baka i mama, a s godinama je ona postala dio obiteljske tradicije koju s ponosom nastavljam njegovati. Još u svojim dvadesetim godinama izradila sam više od 30 velikih stolnjaka od damasta, ukrašenih različitim motivima koji su pratili godišnja doba i posebne prigode, poput Božića. Nakon duže stanke, prije pet godina ponovno sam se vratila svojoj velikoj ljubavi - šivanju i ručnom radu. Izrađivala sam platnene torbe po narudžbi, ukrašavajući ih motivima prema željama svojih kupaca. Danas, kada sam u mirovini, napokon imam više vremena posvetiti se onome što me oduvijek veselilo i ispunjavalo. Zato mi je posebno drago što svoje radove i ljubav prema ovoj lijepoj tradiciji mogu predstaviti i vama, dragim ljubiteljima ručnog rada.
Svaki ručni rad nosi dio moje priče, uspomena i ljubavi utkane u svaki bod, a posebno mjesto u mojim radovima zauzimaju motivi nadahnuti starim znamenima na koži žena Hrvatica katolkinja iz Bosne i Hercegovine. Riječ je o stoljetnoj tradiciji tetoviranja poznatoj pod nazivom sicanje, bocanje ili križičanje, koja je posebno značenje imala u vrijeme osmanske vladavine. U tim teškim povijesnim vremenima žene su na svojim rukama, prstima, a ponekad i drugim dijelovima tijela nosile trajne znakove svoje katoličke vjere. Prema narodnoj predaji, ti su znameni služili i kao svojevrsna zaštita od odvođenja i prisilnog odvajanja od obitelji i vjere. Najčešći motiv bio je križ, često ukrašen kolima, grančicama, jelicama i drugim simbolima koji su se prenosili s naraštaja na naraštaj. Ti jednostavni, a tako snažni znakovi za mene imaju posebno značenje. Oni nisu samo ukrasi, nego svjedočanstvo jednog vremena, ženske hrabrosti, ustrajnosti i vjernosti vlastitim korijenima.
Upravo zato odlučila sam dio tih gotovo zaboravljenih motiva prenijeti na svoje ručne radove i tako im podariti novi život. Ono što su nekada naše pretkinje nosile na svojoj koži, ja danas s poštovanjem i ljubavlju prenosim na platno. Na taj način želim sačuvati barem maleni dio naše bogate kulturne i vjerske baštine te je približiti novim naraštajima. Jer tradicija živi dok je se sjećamo, njegujemo i prenosimo dalje.
Ksenija Bedeković
