Vilinska stvorenja

Korana Gjalski Filipović višestruko je nadarena umjetnica koja djeluje kao fotografkinja, slikarica, ilustratorica i spisateljica.
Rođena je u 1986. u Zagrebu, maturirala u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, smjer fotografija, zatim diplomirala na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu, s temom ilustracije kod prof. Mencl-Bajs.
Magistrirala je temom Kreativno upravljanje tržišnim komunikacijama na Visokoj školi Agora u Zagrebu. Dobitnica je Dekanove nagrade.
Sudjelovala je na brojnim skupnim i samostalnim izložbama fotografija, objavila je roman „Priđi bliže” (2003.), „Monografiju dvadesetogodišnje trudnice” (2010.) koju je i likovno opremila vlastitim fotografijama i crtežima, objavila interaktivnu kulturno-turističku knjigu „Moja knjiga pustolovina” (2015.), snimila brojne video uratke i autorske filmove.
Samostalno je izlagala crteže iz serije „Zagrebačke ptičice”, „Vilinska stvorenja” i crteže kukaca naslovljene „Vidiš, ne vidiš” u Knjižnici Marije Jurić Zagorke, Knjižnici Augusta Cesarca, Knjižnici Vjekoslava Majera i Knjižnici Ivana Gorana Kovačića u Karlovcu.
U galeriji AZ u Zagrebu imala je samostalnu izložbu „Let” na platnima Igora Mojzeša.
Živi i radi u Zagrebu.
 
  
VILINSKA STVORENJA KORANE GJALSKI FILIPOVIĆ
 
Tek neznatna u našem prostoru, objektivno malena, pri povećanju, ta se mala vilinska stvorenja čine kao prava čudovišta s nekog drugog planeta, kao svemirska bića kakva gledamo u filmovima znanstvene fantastike.
 Korana Gjalski Filipović zadivljena je svim vrstama letača, zagledana u ptice kojima također posvećuje svoju stvaralačku pozornost (u crtežu i na platnima) i u ta vilinska sićušna stvorenja, opčinjena njihovim zastrašujućim izgledom koja gledamo na ovoj izložbi.
 Ta vilinska stvorenja egzotična su u svojim oklopima, čudesno buljavim očima, neočekivanim zubima, dlakama, krilcima itd., no umjetnica je zadivljena njihovom lakoćom, njihovim čudesnim izgledom i snagom zbijenom u tako sitnim tjelesima.
 Virtuozno nacrtani guščjim perom i pastelama, autorica razmahuje njihove titraje, prepušta se emocijama i na krilima vilinskih letača polazi u imaginarni let.
 Sve je tu u pokretu, kao u nekoj plesnoj dvorani u kojoj sa svake slike nastupa neko drugo biće: vilin-konjic, bumbar, muha, osa, bubamara, moljac, krijesnica, skakavac, svadbeni mrav, skarabej (zelenbuba) i tko zna tko još.
 Objektivno malena, ali slikarski golema, ta vilinska stvorenja bruje uglas, trepere svojim krilima i tijelima, miču se i traže mjesto za let. I kao što to u umjetnosti biva, svi ti motivi postaju naprosto splet boja i oblika, postaju tragovi emocija, vizualni užitak.
 
Branka Hlevnjak