Viški boj u svjetlu brodskog naoružanja

Sredinom 19. stoljeća i ratne mornarice prihvaćaju prednosti industrijaliza­ cije: uvode se željezni brodovi (čelika tada još nema), stapni parni stroj, žlijebljene topovske cijevi.
Viški boj je u mnogočemu bio prekretnicom u pomorskom ratovanju. Po­ najprije se to odnosi na iznimno rijedak primjer potapanja pramčanim kljunom. Naime, stoljećima je, još od vremena antike, uronjeni okovani kljun (rostrum) imao ponajprije vizualni učinak zastrašivanja više negoli stvarnu ulogu u bitci. Slično bi se moglo reći i za iznimno skošene statve ratnih brodova, kao i za dijelove nadgrađa i dimnjaka, koji su kod ratnih brodova 19. i 20. stoljeća trebali proizvesti sličan dojam.
Viški boj je u mnogočemu bio prekretnicom u pomorskom ratovanja, dvo­ bojem tehnologija. Ravnopravno su se borili ratni drveni brodovi bez oklopa, s glatkim cijevima, poput Kaisera, i željezni brodovi, s dodatnim oklopnim pločama, poput Affondatorea, koji je već imao topove sa žlijebljenim cijevima i granate umjesto kugli.
Doseg brodskog topništva do kraja 19. stoljeća nije prelazio 1000 metara. Sve bitke vođene u 18. i 19. stoljeću odvijale su se unutar 300 metara, stoga je i Affondatore zamišljen samo s kljunom; tek kasnije su dodani topovi!
Čelik kao gradivo tek se uvodio (trup, oklop), no bilo je to daleko od današ­ njih standarda. Elektrike još nije bilo; sve je počivalo na parnom stroju i jedru kao porivu. Mnogobrojna posada je preko brojnih vitala i pomagala praktički sve rješavala. Iz tog vremena u literaturi je poznat i pojam ironclad.
Prema ratnom povjesničaru J. Richardu Hillu tri su glavne značajke pojma ironclad: željezno oklopno opločenje trupa nad drvenom oplatom, parni stroj te uvođenje eksplozivnih granata. Wahrendorffovi i Cavallijevi patenti iz godine 1848. korjenito mijenjaju topničko djelovanje: umjesto dotadašnje kugle i glatke cijevi uvodi se produljeno zrno i žlijebljena cijev, što uvjetuje i stražnje punjenje sa zatvaračima. Rotacijom zrna kao i novim barutnim smjesama neusporedivo je povećana topnička moć.
U Viškom boju, posljednjoj bitci u kojoj su sudjelovali drveni i željezni bro­ dovi, iskazala su se sva tri glavna čimbenika: naoružanje, oklop i brzina. Kalibar topova u okretnim kulama prelazi 200 mm. Uvode se žlijebljene cijevi kojima se s kugli prelazi na granate. Oklopne ploče prelaze debljinu od 100 mm, dok najveće brzine tadašnjih ratnih brodova ne prelaze 13 čvorova. Jedro još figurira kao pomoćna propulzija kod željeznih brodova s parnim porivnim strojem. Vijčani propeler ima niski stupanj djelovanja, a još ima i brodova s lopatičnim kolima. / dr. sc. Branko Belamarić, dipl. ing. brodogradnje