Višnja Modrić: Alejama čežnje
Kulturni četvrtak
24.11.2017. | petak
Knjižnica Sesvete
Početak događanja: 19:00 sati
Galerija Oblok
O knjizi će govoriti Vlatko Majić, prof., Andrijana Oršulić, prof. i Višnja Modrić, prof., autorica knjige.
Stihove će kazivati Melita Fuzul, prof.
Zbirka pjesama „Alejama čežnje” , autorice Višnje Modrić , prvi je njezin izlazak u čitalačku javnost . Izlazeći iz kaveza svoga tijela, autorica je otkrila da samo u pjesmama može pronaći pravi prostor za svoju slobodu. Autorica se razdijelila na molekule iskrenosti i gotovo iz svih pjesama izvire krunska čakra nježnosti bilo da se obraća voljenom biću, djetetu, prijatelju, čovjeku. U profinjenom okusu riječi , pjesnikinja je uspjela povezati nekoliko ljudskih odrednica : ljubav, duhovnost, vjernost i neuništivu životnu strast vješto ih spajajući u tematski zaokružene cjeline.
Ljubav i ljubavna čežnja, hiperonimi su u zbirci Alejama čežnje . Teško je u ljubavnim pjesmama ili pjesmama o ljubavi postići nove slike, nove senzacije, jer svi ljudi na svijetu vole uglavnom na isti način pa na isti ili sličan način i izražavaju svoju ljubav. Pjesnikinja ipak uspijeva unijeti nove tonove, boje, slike i tako se udaljava od naslaga koje su u nju stigle iz drugih. Njezina želja da bude uočena, zamjećena dovodi do istinske slobode u raskrinkavanju same sebe :
„…Željela bih
da umireš
kad me grliš
da ne znaš
ni za što drugo
nego za trenutak
kad ću biti
stvarna
opipljiva
meka
i podatna.“
( Željela bih)
Pjesnikinja može voljeti i onda kada se u mrežu uplete misao o iskidanosti snova koje smo o nekome stvorili . Ona se postojano grana u svojoj istinskoj predanosti fenomenu ljubavi , čeznutljivo osluškujući pantomimu ljubavi:
„… Natapam se samo
čekanjem tebe
osluškivanjem
koraka tvojih…“
( Povratak meni)
Oslobođena je potrebe posjedovanja i narcisoidnog samopotvrđivanja pa zato nas tako snažno privlače stihovi u kojima je usmjerena na druge ljude, na prijatelje, obične prolaznike, na čovjeka . Gonjena impulsom ljubavi prema čovjeku kruži staklenom polutkom mjeseca i neumorno popravlja razbijene ljuljačke dijlelći ljubav:
„… Na trpezi mojoj
nasitila si se
nesebična davanja
te si postala
tako velika
da te neskromno
razdijelih
siromasima…“
( Ljubav )
Provodeći nas alejama svoje podrhtavajuće ženskosti, pjesnikinja ima hrabrosti pokazati isprekidane linije dlana, bol koja se poput pijeska uvukla u ispucanu školjku duše, čežnju za dodirom kao i crva egzistencije koji joj izjeda dan. Autorica se ne razbacuje suvišnim riječima i patetičnošću, već ima mjeru u govorenju svjesna da je ponekad malo, puno i tako postiže ekspresivnost izraza. Autorica odolijeva životnim plimama i razlivenim osekama i unatoč svemu bori se da kuša ljubav i ispod praga čujnosti. Zavodljiva je i nadahnjujuća njezina strast prema životu i postojanost u vjeri .
Zbirka „Alejama čežnje”, iznjedrila je nježnu ustoličenu ženu, strasnu i podatnu ljubavnicu, brižnu i sveprisutnu majku.
Melita Fuzul, prof