Vrijeme je opak igrač

 „U mladosti živimo kao da smo besmrtni. Znanje o smrtnosti okružuje nas poput krhke vrpce od papira, koje nam jedva dodiruje kožu. Kad se u životu to mijenja? Kad se vrpca počinje stezati oko nas, dok nas na kraju ne počne gušiti? Po čemu prepoznajemo njezin nježan, ali nepopustljiv stisak koji nam daje do znanja da nikad više neće popustiti? Po čemu ga prepoznajemo kod drugih? A po čemu kod sebe?“


Iz knjige Pascala Merciera Noćni vlak za Lisabon